Krist Kralj svega stvorenja


Danas na posljednju nedjelju ove crkvene godine Crkva nam stavlja pred oči da promatramo Krista kao Kralja, kao onog koji je došao i koji dolazi. Neka nas pronikne žar njegove ljubavi i njegovog predanja Ocu Nebeskom.

Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje: blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi. (Mt 11, 10)

Crkva, Zaručnica Gospodinova, bogatstvom nazivlja predstavlja svoga Zaručnika svijetu. On je onaj čije kraljevstvo dolazi, ne kao masovni pokret za bolje sutra, ne kao društveni boom bilo koje vrste, već kao tihi povjetarac u svaku poru društva, Crkve, svijeta. I dok se mi često nadamo Gospodinu koji dolazi na oblaku, praćen munjama i silnim vjetrom, sudac koji moćnom rukom raspršuje moćnike svijeta, često ga zaobiđemo u onom gladnomu koga s prezirom zaobiđemo na ulici, u onom strancu s kojim nemamo strpljenja, u bolesnomu koji nam je teret… A upravo je to kriterij po kojem trebamo ući u Kraljevstvo koje dolazi. Pitamo se čemu sve to, jer znamo da svojim djelima Božjoj moći i slavi ne možemo ništa ni dodati, niti oduzeti, čemu onda takav način rangiranja za Kraljevstvo!? Razlog bi mogao biti i sljedeći: Bog se objavio u konkretnoj ljudskoj povijesti, govorio je ljudskim jezikom kako nam Evanđelja svjedoče, imao samilosti prema potrebnima, ali i odvažnosti otvoreno i javno govoriti o svim nedostacima ljudskog društva. To bi mogao i trebao biti način konkretizacije dolazećeg Kraljevstva u životima nas, Kristovih vjernika, koji smo mu krštenjem i ostalim sakramentima pritjelovljeni.

Krist je Kralj, i on suvereno vlada i nad životom i smrću, što apostol Pavao navodi u Prvoj poslanici Korinćanima kada veli da po Čovjeku (Kristu) u svijet dođe život i uskrsnuće…
Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja,…, sve je po njemu i za njega stvoreno,…, i sve stoji u njemu… (Kol 1, 15-17)
Kažemo Kralj, a on je mnogo više od toga, on je Umjetnik i Otac svega, Izvor i Uvir, Bezdno u svemu, tajni Temelj svake travke, tajna Srž svake zvijezde, iz njega prskamo kao iz svoga Izvora, mi i čitav svemir. U njemu dišemo, hodamo i jesmo. Kada uskrsnemo, past će nam mrena s očiju, pa ćemo se čuditi kako da to ranije nismo vidjeli.

Kažemo Kralj, a riječ kralj tek je siromašna i blijeda slika strahovite Božje zbilje. Bog obuhvaća sva bića zajedno, u njemu je sadašnjosti prošlost i budućnost. Ništa ne prolazi u tome svijetu u kome traje sve. Vječnost je potpuno i savršeno posjedovanje neograničena života, mnogo bujnija od svijeta. Potpunost i besmrtnost, posvuda. Očuvati i stvarati na ovome su svijetu protivni, u vječnosti su istoznačni. Jedan je dan pred Bogom kao tisuću godina, a tisuću je godina kao dan. U istodobnosti svih vremena, sve je spokojno u blaženstvu svog stanja. Svatko se ogleda u drugima, sve je prozirno. (J.S.R)

Gospodnje kraljevstvo je tu, ono je stvarnost, ali ujedno i ideal, za kojim ne smijemo prestati težiti, a još manje u nj sumnjati, jer bi nam se moglo dogoditi, prema onoj S. S. Kranjčevića da umremo počevši sumnjati u vlastite ideale. Samo Kraljevstvo treba biti razlog više da poradimo na posvećenju svijeta i društva kojem smo dani na posvećenje, te nas onda dolazak Kralja ne zatekne nespremne, već da nam Kralj rekne: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta…(Mt 25, 34) Koje li sreća za nas kad začujemo ovaj glas! (f. B)