Kardinal Bozanić održao uvodno izlaganje na seminaru europskih i afričkih biskupa (CCEE-SECAM)

»Novo stanje misija Ad Gentes. Razmjena svećenika i pastoralnih djelatnika i njihova formacija. Duhovna zvanja«, tema je trećega po redu zajedničkog seminara Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Vijeća biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM) koji se održava u Abidjanu, Obala Bjelokosti, od 10. do 14. studenoga 2010. godine.

Delegaciju biskupa iz Europe predvodi potpredsjednik CCEE-a kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, koji je na otvaranju seminara, u četvrtak 11. studenoga, održao uvodno izlaganje. Prenijevši nazočnima pozdrave Vijeća europskih biskupskih konferencija kardinal Bozanić je podsjetio na dosadašnje susrete CCEE-a i SECAM-a, počevši od simpozija u Rimu (2004.) do seminara u Gani (2007.) i Liverpoolu (2008.), te je spomenuo važnost Druge posebne sinode biskupa za Afriku koju je sazvao papa Benedikt XVI. 2009. godine u Rimu.

Govoreći o važnosti tih seminara i simpozija, Kardinal je ustvrdio da im je osnovni cilj promicati međusobno upoznavanje biskupa, iz kojega se milošću Božjom rađaju prijateljstva i trajna razmjena materijalnih, ali prije svega pastoralnih i duhovnih dobara. Spomenuvši institucionalnu povezanost koja se putem osoba razvila tijekom proteklih šest godina, Kardinal je izrazio želju da se u naše vrijeme što snažnije produbljuje osjećajna i duhovna povezanost.

Uzevši u obzir da su Afrika i Europa, osim zemljopisno, na različite načine već stoljećima povezane, Kardinal je naglasio da su susreti biskupa veoma važni, jer se u zajedništvu razmatraju izazovi i pronalaze najbolji načini njihova rješavanja.

Podsjetio je na seminar u Gani na kojem se govorilo o ropstvu i novim oblicima ropstava u suvremenom svijetu »ne zato što bi nam pogled trebao zastati na prošlosti, premda treba preuzeti njezin teret i povijesnu odgovornost, jer se prošlost ne može zaboraviti, već zato da mudrim gledanjem na sadašnjost i budućnost, ne zaboravljajući pogrješke iz prošlosti učimo na njima, gradeći bolju budućnost«.

Izražavajući žalost što se još uvijek u Europi i Africi u pojedinim situacijama krše ljudska prava, Kardinal je podsjetio da Crkva, osim što je pozvana ukazivati na takve situacije, treba ih sprječavati jačanjem duhovnog života i zajedništva »naviještajući da se sloboda i istina u ljudskim srcima rađaju samo darom Božje milosti«.

Budući da je samo Krist čovjekov otkupitelj, Kardinal je nastavio, »hitnost poslanja obvezuje nas i naše vjernike na zrelu vjeru kojom bismo se mogli suprotstaviti brojnim nepravdama tražeći uvijek nova rješenja za prilike s kojima se susrećemo s pouzdanjem u Kristovo spasenje koje traje. Ne zatvarajući oči pred brojnim situacijama u kojima trpe naša braća, ne možemo smetnuti s uma da nas samo Krist može spasiti i da samo s Njime možemo mijenjati svijet«.

Govoreći o temi selilaštva – migraciji, o kojoj se posebno razmatralo na seminaru u Liverpoolu, podsjetio je na različita pozitivna iskustva obogaćivanja mjesnih katoličkih zajednica u Europi prisutnošću i životnošću afričkih vjernika. No, osvrnuo se i na žalosnu činjenicu da brojni afrički iseljenici dolaze u Europu očekujući raj na zemlji, a često se susreću s brojnim trpljenjima.

Ne osporavajući pravo svake države da kontrolira priliv selilaca na svoje područje, Kardinal se osvrnuo na činjenicu da su migranti u pojedinim zemljama tretirani bez odgovarajuće svijesti o njihovu dostojanstvu te se s njima postupa kao sa stvarima a ne kao s osobama. Upravo zbog toga, nadodao je Kardinal, Crkva se već duže vremena zauzima za pomirenje i mir, ali i za cjelovit razvoj afričkog društva te istaknuo da je »važno prestati s trgovinom oružja i beskrupuloznim iscrpljivanjem afričkih prirodnih bogatstava«.

Spomenuvši Sinodu biskupa za Afriku naglasio je da je ona bila znak zrelosti, realizma i nade, te se u svjetlu vjere i bez straha suočila s problemima posvijestivši prisutnost Božje ljubavi koja nikada ne napušta čovjeka.

Uvodeći u temu ovogodišnjeg seminara CCEE-a i SECAM-a, Kardinal je naglasio središte crkvenoga poslanja tj. osobu, jer poslanje uvijek polazi od konkretne osobe, bilo da je riječ o osobi poslanoj svjedočiti ljubav Kristovu drugima, ili o osobi koja prepoznaje i prima to svjedočanstvo. Zatim je govorio o različitim oblicima razmjene osoba. Nekadašnja situacija iz koje su brojni misionari iz Europe polazili na sve strane svijeta veoma se promijenila. Zbog nedostatka duhovnih zvanja, čemu je uzrok nedostatak živih zajednica iz kojih bi proizlazila nova zvanja, događa se »da mi danas kucamo na vrata življih afričkih biskupija dolazeći moliti pomoć«.

U Europi su danas prisutni brojni svećenici iz Afrike, kao misionari ili kao studenti. No, kretanje osoba, nastavio je Kardinal, nije tako jednosmjerno kako se čini na prvi pogled, jer se i u Africi zbog različitih razloga nalaze mnogi Europljani.

U zaključnom djelu izlaganja, Kardinal je istaknuo važnost suradnje između crkava, počevši od suradnje biskupa i svećenika, koja potiče na razmišljanje, kao i na zahvalnost Bogu za sva dobra koja se već čine »kako bi se poboljšalo postojeće stanje te promicali novi pothvati u koje treba uključiti sve naše zajednice, crkvene pokrete i redovništvo«.

Stoga je bitno zajedništvo, završio je Kardinal, ali prije svega zajedništvo s Bogom, koje nas poučava da ljubimo kako nas Bog ljubi, odnosno da svoj život i svoje darove stavimo na raspolaganje drugima – bilo da je riječ o novcu ili materijalnim dobrima, bilo da je riječ o našem duhovnom i kulturnom blagu, »jer samo darivanjem možemo rasti u predanju volji Božjoj«.

Zvonko Franc,

voditelj Tiskovnog ureda i glasnogovornik