Kako Boga Svetiti?

I u ovoj emisiji razmatramo pomoću teksta o. Zdenka Križića o zazivu Očenaša: Sveti se ime tvoje!
Slava i veličanstvo Jahvino su divote Božje objavljene kroz djela njegova. Tako su Jahvino ime i Jahvina slava izričaj lica Jahvina koji se objavio kroz riječ i djela. Svetost je također Božja objava sebe. Bog je punina svetosti i čovjek nikakvim svojim djelom ili molitvom ne može ništa dodati ili oduzeti. Posvećivati ime Jahvino ili blagoslivljati ime Jahvino znači sa strane čovjeka: primati i razglašavati Božju savršenost koja se očituje u njegovim djelima; ili prihvatiti Božje otiske koje je ostavio u svojim djelima te ispovijedati i naviještati po njima misterij Boga Svetoga.
U ovom smislu čovjek “sveti ime Božje”: poslušnost Bogu, kroz poklonstvo i zahvalnost, kada priznaje i slavi Boga u djelima njegovim. Posvećuje se “ime Božje” kroz molitvu, djela ljubavi, pjesmu (Veliča…) – ime kroz proslavljenje Boga, kako Biblija voli reći: “Na to će Mojsije Aronu: To je ono što je Jahve navijestio. Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati, pred svim ću se pukom proslaviti” (Lev 10,3).
Ez 28,22: “Evo me protiv tebe Sidone proslavit ću se usred tebe; i znat će se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu”.
No, imajući u vidu da je Isus Božja objava, “Slika Božja” (2 Kor 4,4), spoznaja slave Božje koja svijetli na licu Kristovom” (4,6), to znači da je Isus objava Božje svetosti.
Ivan stoga kaže da je Isus “objava Boga nevidljivoga” (1,18). A sam Isus će reći Ocu: “Ja sam te proslavio na zemlji izvršujući djelo koje si mi dao da učinim” (17,4), i još: “Objavio sam tvoje ime ljudima” (17,26). To znači da je Isus objavio Božju savršenost, svetost, da ga ljudi mogu upoznati i priznati.
U ovom svjetlu: “Sveti se ime Tvoje” možemo interpretirati na slijedeći način: molitelj izriče želju da Bog bude proslavljen, hvaljen, slavljen, čašćen… kako to sam Bog želi u Isusu Kristu. Na ovoj liniji je i Isusova molitva: “Oče, proslavi ime svoje…” (Iv 12,28), to znači: moja je želja da se po meni izvrši tvoje djelo po kojem ćeš ti objaviti svoju savršenost, a ljudi upoznati tvoje Ime i slaviti Tvoju svetost.
Ovo opet znači da je posvećivati ime Božje prije svega djelo Božje. Bog je taj koji čini da njegovo ime bude sveto među narodima. Stoga je i ovaj zaziv u pasivnom obliku: “Sveti si (neka bude sveto) od tebe tvoje ime.”
Isus govori: “Oče proslavi svoje ime” (Iv 12,28). Bog je taj koji proslavlja svoje ime (Ef 36,22-23), to potvrđuje i Stari zavjet: “Ne nama Gospodine, ne nama već svom imenu slavu daj… Zašto da govore narodi: ta gdje je Bog njihov” (Ps 115,1-3).
Slava je Božja prevelika stvar da bi je sam molitelj mogao ostvariti. Molitelj je uključen samo sa svojim malim djelom odgovornosti. (Ako zbog mene netko psuje, profanira, čini zlo…) Drugo sve čini sam Bog. Molitelj, zapravo, moleći želi angažirati Boga, “prisiliti” ga da se više pobrine za svoju slavu. “Učini da bude sveto ime Tvoje.”
Jasno naglašavajući ovu istinu ne smije se zaboraviti ili potisnuti odgovornost molitelja koji je uključen u ovo djelo posvećivanja imena Božjega i to: “po svojoj želji i zauzetom životu.”
Ako je istina da je Isus “odsjev i slava Očeva” (2 Kor 4,4.6), jednako je istina da je molitelj “slika Sina njegova”, ili kako kaže Pavao: “Svi mi koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku” (2 Kor 3,18). Dostojanstvo koje smo primili prisiljava nas da čuvamo dostojanstvo Boga po kome sve imamo.
Već je SZ na tome toliko inzistirao: “Ovako govori Jahve Bog kuće Izraelove: neće se od sada više stidjeti Jakov… jer kada vidi usred sebe djela mojih ruku svetit će ime moje. Svetit će sreća Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju priznat će pouku.” (Iz 29,22-24). Psalmista pjeva: “Hvalite sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje” (Ps 113,1-3 , 135,1).