Isus je trs

Za ovu nedjelju vazmenog vremena u liturgiji čitamo ovaj tekst: «Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.»

Čitamo tekst i slušamo Isusa koji mi izriče ovu vječnu Božju želju. Poziva nas da uklonimo sve zapreke između nas i njega, da budemo jedno s Njim.

“Ja sam pravi trs… vi ste loze.” Zorna slika odnosa između Isusa i njegovih učenika! Isus Krist je korijen, trs našeg bića. On je izvor samog života, izvor svih zdravih životnih sokova, izvor sve naše plodnosti.

Mi trebamo izrasti iz njega kao što loza izrasta iz trsa, da bi naš život bio plodan. Za sve što imamo i što jesmo trebamo zahvaliti Njemu. Koliko smo povezani s Kristom u svojim mislima, osjećajima, odlukama, planovima?

“Otac je moj vinogradar… lozu koja ne donosi rod siječe… a svaku koja donosi rod, čisti, da više roda donese… Bez povezanosti s Njim mi dakle nemamo nikakve šanse. Beskorisni smo i odbačeni. Ako smo korisni, Otac nas odgaja da budemo još korisniji, da se neprestano usavršavamo. Sve što se zbiva u životu, sve što na bilo koji način utječe na nas ide za tim da budemo plodniji, korisniji.

Prihvaćamo li ovo neprestano usavršavanje? Nije li naše oklijevanje da se predamo Gospodinu, izraz naše nevjere, sebičnosti, traženja smisla u nama samima, a ne u Bogu?

«Ostanite u meni, i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni! Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.» Intenzivno nas poziva da budemo jedno s njim da bi tako donio rod. I ponavlja nam da nema roda bez naše povezanosti s njim. Naš život bez Isusa je prema tome jalov i besmislen.

Ova tema Isusovih upozorenja vrlo je česta: bez mene ništa – sa mnom sve! Zar ne činim puno toga bez njega, pače, protiv njega? Za Isusa je nešto samo ono što ostvaruje čovjeka, što je dobro, što ostaje vječno. Osjećaj plodnosti i vrijednosti života proizlazi iz naše povezanosti s Kristom. Osjećaj besplodnosti i nevrijednosti proizlazi iz naše udaljenosti od Krista. Isus nas sada poziva da mu se povjerimo, predamo, sjedinimo s njim. Što ćemo konkretno učiniti?

«Ako tko ne ostane u meni, izbačen je kao loza i osušio se.» Biti izvan njega znači ne ostvariti se, biti jalov, izgubljen. Isus nas ne želi ostaviti u lažnim, nama tako simpatičnim, iluzijama da mi nešto bez Njega možemo, da mi nešto bez Njega jesmo. Sjetit ćemo se Isusovih izjava: «Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa!» i «Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće». Kako te Isusove riječi odzvanjaju u mojim ušima? U mom srcu?

Doživljaj praznine upozorava nas da nismo povezan s Bogom. Poziva nas da se povežemo s njim: po molitvi, dobrim djelima, prihvaćanju stvarnosti, patnje, drugih ljudi. Doživljaj punine ostvarujemo u sjedinjenju s Njim.

Znači da vrijednost svakog našeg čina toliko vrijedi koliko je učinjen u Kristu. Moja riječ, moja misao, moje djelo toliko vrijedi koliko je usklađeno s Kristovom Riječju, s Kristovom misli, s Kristovim djelom spasenja. Iz ove naše povezanosti s Kristom dozrijevaju dobri plodovi koje Isus od nas očekuje. «Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.»

Karmel – Marija Bistrica