Radio Marija Bistrica - RMB Portal - Svetište Marija Bistrica

VIJESTI - CRKVA

Slavimo dar domovine koju volimo kršćanskom ljubavlju

06.08.2012

 
"Raširenim i sklopljenim rukama danas obuhvaćamo i prinosimo Bogu svoju domovinu, osluškujući što nam danas Bog ima reći; kako trebamo voljeti povjerenu nam Hrvatsku", kazao je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodeći na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, u nedjelju 5. kolovoza, euharistijsko slavlje za domovinu u zagrebačkoj katedrali.

Na misi su se, uz brojne vjernike, okupili i hrvatski branitelji, predstavnici braniteljskih udruga i klubova, koji su do prvostolnice došli u svečanome mimohodu.

"Nedjelju, taj dan kršćanske pobjede koji ne poznaje tamu, u kojemu se spominjemo kako je Krist svoj život predao Bogu za spasenje svih nas, danas povezujemo s povijesnim događajima iz naše nedavne hrvatske prošlosti u kojemu su ljudi, nošeni ljubavlju, svoje živote dali ili bili spremni dati za dobro bližnjih i za sve ono što obuhvaća srcu prirasla riječ 'domovina'", naglasio je uvodeći u euharistijsko slavlje mons. Šaško, pozdravivši posebice hrvatske branitelje.

Tumačeći u homiliji liturgijska čitanja biskup Šaško je istaknuo kako je hod izabranoga naroda pustinjom stvarna slika kušnje kojoj je podvrgnut svaki vjernik. Usporedio je to i s kušnjama hrvatskoga naroda: "Kada smo se najviše radovali, kada smo mislili da ne postoji čaša gorčine koju hrvatski čovjek nije ispio, doživjeli smo da je sve što smo sanjali, nastojali; za čim smo čeznuli i oduševljeno prihvatili nestajalo pod udarima mržnje i moći osvajača. Govorili su nam što nam je uopće trebala težnja za slobodom, za pravednošću i istinom. Ionako znate da je domoljublje tlapnja; da veliki uvijek iskoriste male; da se politika poigrava životima naivnih... I nisu prestali govoriti to isto do danas".

"A mi smo danas ovdje i pred očima imamo oči ispunjene suzama radosti; ljude koji su i pred svojim mrtvima iskreno i zahvalno znali reći da nisu uzalud živjeli; ovdje smo s čežnjom kojoj prijete i zaborav i neka nova tumačenja povijesti i odmaci od istine. Koliki su se samo trudili objasniti nam da nije važna ni domovina, ni zastava, ni sloboda, ni istina te da su očitovanja ljubavi prema svojemu narodu nepotrebna, pa čak i štetna. Koliki su posegnuli za našim srcima brižnim stvaranjem popisa 'hrvatskih krivnja' i unošenjem sumnje u najplemenitija djela. Htjeli su doprijeti do najdubljega u našemu biću i ugasiti oduševljenje", upozorio je biskup Šaško.

Oslobađajući domovinu, nastavio je, toliko se puta čulo da nas je sam Bog spasio i bio s nama. "U sedamnaest godina postojali su mnogi kojima se taj odgovor nije sviđao. Sve su događaje sveli na političko dogovaranje, na ljudsko umijeće, na omjere snaga i okolnosti, na prepravljanje svojih životopisa. Ali srce koje se i danas raduje hrvatskoj zastavi ipak zna da je tih dana u hrvatskoj pustinji postojala rosa i tanak sloj plodova nade od kojih se živi duže od povijesnih događaja. U sedamnaest je godina bilo puno onih koji su očite znakove Božjega otajstva željeli svesti na poznatost i obećavali privlačna obilja kruha, dok su nam najizvrsniji sinovi i kćeri naše domovine govorili da trebamo živjeti od malenoga, poniznoga dara, skupljajući svakoga dana snagu da ne bismo previdjeli Boga koji želi hodati s nama."

Zagrebački pomoćni biskup je napomenuo kako nas Bog "odgaja iz dana u dan, da ne popustimo u svojoj vjeri, da ne prepustimo svoju slobodu drugima, jer će nas vući iz nezadovoljstva u nezadovoljstvo, nego da u toj slobodi prihvaćamo stvarnost križa i svoj život i život naroda gledamo u svjetlu vječnosti".

"Ne zaboravimo da smo i danas pozvani u pustinji pronaći hranu od koje se živi, koja je oko nas, u ljudima koji spremno prihvaćaju križ i govore ljubavlju. Spomenimo se toga dok gledamo hrvatsku zastavu, da se na nju ne priviknemo, da nam nema što reći, da ne bude puki predmet koji postoji bez povezanosti s memorijom u koju su utkani životi naših bližnjih", poručio je mons. Šaško istaknuvši da nas dani spomena pitaju i što sami činimo; "želimo li biti novi ljudi, hranjeni euharistijom, radosni u malenosti dara".

Samo tako ćemo, zaključio je, bez straha hoće li istina preživjeti, svakomu na pitanje što je to što danas slavimo moći reći: dar domovine koju volimo kršćanskom ljubavlju. (iu, gk)
 

KOMENTARI