Najavi događaj na RMB portalu
Tel +385 (0)49 468-380
Fax +385 (0)49 301-011
Mob +385 (0)99 707-3307
E-mail: tz@info-marija-bistrica.hr
tzo-marija-bistrica@kr.t-com.hr
tzo.marija.bistrica@gmail.com
Kontakti:
TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE MARIJA BISTRICA
ZAGREBAČKA BB, 49246 MARIJA BISTRICA, HRVATSKA
www.info-marija-bistrica.hr
Stjepan Muhek, predsjednik
+385 (0)98 267-543
Vesna Habazin, direktorica
+385 (0)99 3119-174
Marija Belas, stručni suradnik
+385 (0)99 2262-071
Galerija Hudek
Pavao Hudek, akademski kipar, rođen je 05. ožujka 1944. godine u Mariji Bistrici. Osnovnu školu je završio u Mariji Bistrici a srednju u Zagrebu. Na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1969. godine u klasi profesora Augustinčića - Michelia. Živi u Mariji Bistrici. Za Blagdan Majke Božje Bistričke, 13.srpnja 2002. godine u sklopu manifestacije "Ljeto u Mariji Bistrici 2002." otvorio je dugo očekivanu galeriju svojih kiparskih i likovnih radova. Tom prigodom je monsinjor Lovro Cindori, bivši upravitelj Svetišta rekao: "U proslavama "Ljeto u Mariji Bistrici 2002." svakako posebno mjesto zauzima svojim opusom gospodin Pavao Hudek, akademski kipar.
Svojim slikokazom u pejzažima daje dušu Mariji Bistrici, a u zemljanim i keramičkim figurama daje pohvalu bistričkoj zemlji. Izražajnim oblicima želi ovjekovječiti ljude s bistričkoga pijaca a svetištu Majke Božje Bistričke poklonio je svoj najintimniji dio sebe u dugo snivanoj viziji ljepote boja. Gospodin Hudek sebe daje obnovljenoj Bistrici i trajno će ostati u neobično lijepoj galeriji, lijepe, stare i plemenite hiže.
Odmak, koji možemo protumačiti i kiparevim osobnim komentarom, u svakom je slučaju proveden s brižnom pomnjom kako se nikada ne bi prešlo granicu groteske i izrugivanja na djelu je uvijek fini humor kojega sačinjavaju sućut, razumijevanje, dobrodušnost i simpatija za odabrani motiv. Time umjetnik zapravo razotkriva i pred nas podastire tananu pređu od koje su satkani njegovi snovi i on sam (da parafraziramo Shaekspearea). Time nam on nesvjesno govori o ravnovjesju muškog i ženskog elementa (one vječite bipolarnosti u prirodi) u njegovu stvaralaštvu, potičući nas, gledatelje, da ne budemo samo puki motritelji njegovih djela već da i sami u tom procesu svakom djelu dodamo svoj dio.
Dvorac Hellenbach
Nedaleko od Marije Bistrice, na cesti prema Zlatar Bistrici, perivojem skriven od pogleda, nalazi se ovaj prekrasan dvorac u kojem živi obitelj Hellenbach. Jedan je to od malobrojnih dvoraca u Hrvatskom zagorju i Hrvatskoj u kojem se uspio održati kontinuitet življenja i potpuno očuvati interijer onakav kakav je bio i u prošlom stoljeću.U Mariji Bistrici prizemni je klasicistički dvorac s portikom na glavnom, zapadnom pročelju. Jednostavan i elegantan klasicistički koncept pročelja, ali i tlocrtne organizacije, svrstavaju taj dvorac među najljepše i najvrednije dvorce u Hrvatskoj.
Dokaz je tome i njegova pripadnost visokoj spomeničkoj kategoriji I/O. Tlocrt dvorca je kvadrat sa stranicom 23 metra. Iz sredine tlocrta izdiže se centralna dvorana visoka kao dvije etaže s bazilikalnim osvjetljenjem. Oko središnje dvorane nižu se sve ostale prostorije. Glavna os dvorca u smjeru istok - zapad počinje ulazom i oktogonalnim foajeom, nastavlja se centralnom pravokutnom dvoranom iz koje se ulazi u glavni salon dvorca, a završava terasom s pogledom na zapad.
Perivoj oko dvorca nastao je nakon izgradnje dvorca, oko sredine 19. stoljeća. Klasicistička koncepcija prepoznaje se po simetričnoj kompoziciji parkovnog prostora. Tri staze vodile su od glavnog puta do dvorca. Ulaz u dvorac bio je na suprotnoj, istočnoj strani. Kolni pristup dvorcu vodio je s južne strane perivoja i tako ga dijelio od gospodarskog kompleksa. Perivoj je bio velik oko 1,4 hektara. Uz glavni put i uz jednu od tri prilazne staze postojao je drvored kojeg danas više nema. Na katastarskoj karti iz 1924. godine vide se izmjene kompozicije perivoja.
Nestale su tri prilazne staze dvorcu kao i kolni pristup s juga. Uspostavljen je novi kolno-pješački prilaz dvorcu sa sjevera, stazom koja pravi malu serpentinu kako bi se svladao nagib terena. Perivoj se tada proširio prema istoku, obuhvativši dio dotadašnjega gospodarskog prostora i dio vrta. Točno vrijeme promjene nije poznato, ali to je svakako bilo između 1860. i 1924. godine.
U perivoju se danas svojim habitusom i starošću ističe nekoliko stabala: lipa, crvena bukva, divlji kesten, platana i skupina smreka. Mariju Bistricu posjedovao je oko 1786. g. grof Petar Sermage. Ženidbenim vezama posjed postaje vlasništvo grofova Keglević, a zatim grofova Jelačić de Bužim. Godine 1851. ženidbom baruna Lazara Hellenbacha i Klotilde Jelačić Marija Bistrica postaje vlasništvo baruna Hellenbach čija obitelj i danas živi u dvorcu.
