Radio Marija Bistrica - RMB - Radio zabave, igrice, vijesti, kolumne, blogovi, radio

Radio Marija Bistrica - RMB Portal - Svetište Marija Bistrica

Najavi događaj na RMB portalu

Vaše ime i prezime:



E-mail

Naslov najave

Tekst najave





Postani član RMB portala

Nakon popunjavanja forme biti će vam poslan E-mail sa aktivacijskim kodom na upisanu adresu. Da bi se prijavili morate aktivirati korisnički račun preko aktivacijskog linka.

Email

Korisničko ime

Lozinka

Ponovi lozinku



Zaboravili ste podatke?

Upišite E-mail koji ste unijeli kod registracije i poslat ćemo vam podatke na upisani E-mail.

Email



Jeste li znali?

Da kao članovi RMB – portala imate slijedeće pogodnosti:

  • kao član imate pravo na 3 besplatne čestitke i obavijesti godišnje
  • možete biti novinar slati nam:
    - vijesti
    - obavijesti
    - i najave
    koje ćemo Vama kao članovima besplatno objaviti u programu RMB-a i na RMB Portalu
  • možete biti bloger ili kolumnist – objavljivati svoja razmišljanja, pjesme, misli na portalu i u programu RMB-a
  • možete biti fotograf – slati nam svoje fotografije na objavu te za iste biti nagrađeni
  • ukoliko imate bend i pjesmu, a član ste RMB-a, predstavit ćemo Vaš band i glazbu u programu besplatno

Kao partneri RMB-a (odnosi se na pravne osobe), imate slijedeće pogodnosti:

  • ostvarujete poseban popust za naše reklamne usluge kako u programu tako i na našem web portalu

Preporuči portal prijatelju

Upiši E-mail i pošalji prijatelju ili prijateljici preporuku za portal.

Tvoje ime



E-mail prijatelja/prijateljice

Moguće je poslati na više email adresa odjednom. Potrebno ih je odvojiti zarezom

Poruka





Radio Marija Bistrica - RMB - Radio zabave, igrice, vijesti, kolumne, blogovi, radio

Slušajte nas preko interneta!

Ukoliko imate instalirani program Winamp, kliknite na doljnju ikonu za slušanje programa Radija Marija Bistrica

Za skidanje programa Winamp kliknite na ikonu download!

Download

Ugodno slušanje / Zatvorite prozor

SPONZORIRANI SADRŽAJ

NASUMIČNO IZ ZABAVE


Guverner Pokera

Zaigrajte stvarni poker.

GLAZBENE ŽELJE

Autor i naziv pjesme
Vaše ime i poruka

SMS-om:095 913 3972
Pozivom (8:00 - 20:00): 049/ 468 - 707

Zivot svagdasnji 19.10.2011

CRNA, CRVENA I YUGO HRVATSKA

Hrvatsko osamostaljenje 1990. je singularna točka hrvatske povijesti, ali i jedincata pojava u suvremenoj svjetskoj povijesti. Osamostaljenje nam je uspjelo prvobitno zbog pomirbe ostvarene 1990. i zbog jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, koje je zdušno zagovarao i provodio dr. Tuđman.

Piše
mr.sc. Zdravko Mršić
www.konsenzus.com

Imam dojam, da su Hrvati uglavnom slijepi za političke boje. Pop politolozi znaju govoriti o bojama u politici: crna za narodnjake, demokršćane i konzervativce; žuta za nacionalne i socijale liberale; crvena razne jakosti za socijalne demokrate, socijaliste i komuniste; zelena za zelene koji nemaju drugo ime. Za nekoga tko nije slijep za političke boje, Hrvatska bi se mogla činiti crnom po glasovima, koje Crkva usmjeruje HDZ-u od 1990. Neki pripadnici nekih etničkih skupina vide Hrvatsku smeđom, iako su Istru mučile crne fašističke košulje, a Dalmaciju crne šubare i šajkače, što u sprezi s talijanskim fašistima, što u sprezi s jugoslavenskom crvenom armijom. Hrvati sad pred sobom vide prozirno sivilo ukupnog političkog života.

Stoga ih je iznenadilo HDZ-ovo posezanje za crvenim kartonima, za crvenom krpom, koje više nema ni u Kataloniji, te za crvenom opasnošću. Politička isključivost, koju je HDZ pokazivao do sredine listopada u prijeizbornoj žetvi dijeljenjem crvenih kartona, natkrilila je staru isključivost pod zaštitnim znakom stoka sitnog zuba. Čini se da HDZ natkriljuje sam sebe. Za održanje političke ravnoteže moram dodati to, da ni u oporbenoj koaliciji ne vidim veliko obećanje za Hrvate, bili oni slijepi ili osjetljivi za političke boje. U RH nastaje politička praznina.
Spomen riječi natkriliti ili nadletjeti zove u sjećanje stihove Dobriše Cesarića, koji je u vrhunsku poeziju skrivao životnu mudrost.

Kakvi to glasi čuju se u mraku, / Nad noćnim poljem, visoko u zraku? / Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: / Jedna u letu poludjela ptica. // Nadlijeće sebe i oblake trome, / S vjetrom se igra i pjeva o tome. / Svu svoju vjeru u krilima noseći, / Kuda to leti, što bi htjela dòseći? // Nije li vrijeme da gnijezdo vije? / Kad bude hladno, da se u njem grije. / Ko li te posla pjevati u tminu? / Sleti u nižu, u bolju sudbinu. // Ne mari za to poludjela ptica. / Pjeva o vjetru što je svu golica. / A kad je umor jednom bude srvo, / Neće za odmor nać nijedno drvo.
Iskreno napisano, politički promatrač zapanjen je neočekivanim i naglim posezanjem za crvenom bojom u borbi za glasove birača, koji su presiti hrvatske desetorazredne politike, ako se isključi politika SDSS. Za ocjenu neumjesnosti tog posezanja treba iznijeti neke činjenice.

Prvo je to, da se u vrijeme Hladnog rata, zbog blokovske stege, politika nije vodila javno, nego obavještajnim putem. Tako je bilo sve do 1990., a i u toj godini, koja je preokrenula hrvatsku državnost.
Drugo je to, da Hrvatska nije prestala biti crvenom ni 1990. Ostala je crvenom, ali na crnim glasovima, koje je HDZ-u donijela Crkva. Hrvatska se od 1990. nije zvala komunističkom, ali je ostala crvenom.

To je bio rezultat dogovora napravljenog 1989., prije rasapa SKJ na XIV. kongresu i prije odluke SKH na njegovom XI. kongresu u jesen 1989., da se održe slobodni izbori. Hrvatski veterani-antifašisti, koje je SKH bio umirovio, smatrali su, da se aktivni komunisti okupljeni u Savez komunista Hrvatske ne mogu oduprijeti Miloševiću, ali da bi hrvatski nacionalisti mogli. Nacionalistima je obećana sva pomoć uključujući otvaranje medija, uz uvjet da nove vlasti sačuvaju stare kadrove. Za nacionaliste se potrudio ostatak dijela obavještajne mreže, koja je za Josipa Broza bila pod nadzorom Hrvata, radi njegove osobne sigurnosti.
SKH-SDP nije bio dio tog dogovora. On je boreći se za vlast pokušao upriličiti javno, stranačko, političko sukobljavanje s HDZ-om. Međutim, esdepeovci nisu znali politiku, kao što je nisu znali ni oni ljudi u HDZ-u, koji nisu bili umreženi u stari sustav.

Službe sigurnosti, koje su ostale pod nadzorom SKJ, umetnule su prvobitno u HDZ ljude, koji su bili naslonjeni na njih, ali ti ljudi nisu uspjeli potkopati HDZ. Među njima je bilo i ljudi, koji su trebali preuzeti vlast u Hrvatskoj, ako uspije Miloševićeva antibirokratska revolucija, koja je predviđala mirno odvajanje Slovenije od SFRJ, koja bi se pretvorila u Veliku Srbiju.

Povratak umreženih komunističkih kadrova u novu vlast odvijao se pod plaštevima pomirbe te jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske. Kadrovi u domovini i dijaspori, koji su se odranije razumjeli u politiku, uvukli su se u vlast, a ljudi koji su bili izvan starog sustava brzo su nestali iz strukture nove vlasti. To se vidjelo po Vladi demokratskog jedinstva. (O svemu više u knjizi Hrvati 2011.)
To je naša povijest. Zato se čovjek pita, kako se netko može tako i toliko izložiti nerazumijevanju birača, da tvrdi da Hrvatskoj prijeti crvena opasnost? Hrvatska je već crvena. HDZ je tamno crven, a SDP nije ni ružičast. Bijel je kao ljiljan.

Hrvatska od 1990. nije više bila komunističkom zemljom, ali je ostala crvenom. To se vidi po tome, što ona od rođenja ima nedemokratski, unitaran, autoritaran politički sustav, osobnu vlast i političku isključivost. Hrvatska je pod osobnom vlašću od Broza preko dr. Tuđmana i dr. Sanadera do Kosor.
Poslije Domovinskog rata bivši komunisti kao nositelji vlasti prionuli su uz liberalističku ideologiju, koja je unitarna, autoritarna i isključiva kao i komunistička te koja je u EU i u cijelom svijetu ugasila demokraciju, koju komunizam nije ni dopuštao. Vuk dlaku mijenja, a ćud nikad. To se najbolje vidi po tome što sadašnje vlasti svojom kampanjom zatiru pomirbu i uništavaju hrvatsko zajedništvo, i to je najveća ne crvena, nego kričava politička pogibelj za Hrvatsku.

Stoga se čovjek pita i to, kako se HDZ mogao upustiti u prijeizborni pohod ili kampanju s takvim otupim oruđem, kosom, srpom ili čekićem, iako narod očekuje da se izborna žetva obavi žetelicom-vršilicom ili kombajnom vođenim računalom. Nasreću, od sredine listopada crvena boja zamijenjena je yugo bojom, a ni Uskok više ne ide do Rijeke kroz Učku.

Prije kraja naglasit ću, da je naš antifašističko-nacionalistički projekt uspio, a da je Miloševićev projekt propao. To se ipak dogodilo ponajviše zaslugom Crkve te narodnog pastira kardinala Franje Kuharića, koji kao politička pojava daleko natkriljuje sve druge sudionike projekta osamostaljenja Hrvatske.
Hrvatsko osamostaljenje 1990. je singularna točka hrvatske povijesti, ali i jedincata pojava u suvremenoj svjetskoj povijesti. Osamostaljenje nam je uspjelo prvobitno zbog pomirbe ostvarene 1990. i zbog jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, koje je zdušno zagovarao i provodio dr. Tuđman. Stoga je pogubno to, što se u sadašnjoj prijeizbornoj žetvi i vršidbi glasova – u pokušaju namicanja sitnog stranačkog neostvarljiva dobitka – neobazrivo zatire pomirba i uništava hrvatsko narodno zajedništvo.

Politički uspjeh projekta osamostaljenja Hrvatske od SFRJ pokazao se 25. srpnja 1990., kad je Sabor izglasao amandmane ili poboljšanja ustava SR Hrvatske. To je bio znak Srbima da od političke borbe za Veliku Srbiju prijeđu na vojni napad na hrvatsku državu. Tri tjedna poslije 25. srpnja postavljeni su trupci na prometnice u Kninu. Ipak, Hrvati su potukli Srbe i u ratu.
Šteta je to, što je HDZ prihvatio jedno jedino umlje.

 

Pročitaj vijest Komentari: 0

Zivot svagdasnji 26.10.2010

Društvo u kojem radnici nemaju perspektivu osuđeno je na propast

UVOD: Dragutin Lesar, čelnik je nove stranke na hrvatskoj političkoj sceni, Hrvatskih laburista-Stranke rada, u čiji primjer,  kad je u pitanju savjesnost u obavljanju zastupničkog  rada u Hrvatskom Saboru bi se mogli ugledati svi zastupnici od kojih su mnogi  iznevjerili dano im povjerenje hrvatskih birača.

Nekoliko puta je bio proglašavan najaktivnijim saborskim zastupnikom, a njegove zakonske inicijative umnogome su prednjačile u borbi za interese najobičnijih ljudi - radnika, umirovljenika i svih obespravljenih, onih koji žive od svoga rada. U razgovoru u emisiji Oči u oči RHZK progovorio je o aktualnim problemima i rješenjima koja nudi njegova stranka.

Gospodine Lesar, što Hrvatski laburisti-Stranka radamogu ponuditi novoga u zaštiti radnika i radničkih prava? SDP i HDZ se također zalažu za prava radnika, a opet ostaje činjenica da radnici sve manje mogu živjeti od svoga rada ukoliko uopće rade?

Društvo u kojemu radnici nemaju perspektivu je osuđeno na propast. To je društvo koje ne može opstati, ne kao moderno, demokratsko i u parlamentarnoj državi. Kriza koja nas je zahvatila prije dvije godine pokazala je svu nesposobnost vladajućih elita i onih koji raspolažu kapitalom i koji suvlasnici radnih mjesta. Podsjećam na činjenicu da vladajući do ožujka prošle godine uopće nisu priznavali krizu i da uopće nisu htjeli razgovarati o mehanizmima obrane od krize i onda ne čudi činjenica o više od 300 000 nezaposlenih.

Sramotno je da radnici po nekoliko mjeseci ne primaju plaču, a da kapitalisti sasvim normalno ne plaćaju doprinose za radnike i da sutradan ti isti idu predsjedniku države ili vlade na razgovor i nude rješenja kako izaći iz krize. Mi smo osnovali stranku rada, hrvatskih laburista upravo zbog toga jer smo vidjeli da na hrvatskoj političkoj sceni ne postoji stranka koja bi zastupala interese onih ljudi koji žive od svoga rada. Mi smo stranka koja ne tvrdi da ćemo podjednako štititi interese svih slojeva društva i interesnih skupina, nego, ponavljam, samo onih koji žive od svoga rada.

Je su li onda Hrvatski laburisti-Stranka rada političko-sindikalni pokret? Koje su vaše političke poruke?

U svim državama u kojima postoje laburističke stranke ili prave socijaldemokratske stranke, sve su nastajale iz sindikalnog pokreta i u Njemačkoj je primjerice normalno da najbolji sindikalni kadrovi završavaju u SPD-u ili obratno. Sasvim je prirodno da je stranka koja zagovara interese radnika prirodni saveznik sindikata. Mi smo i pokret jer želimo pokrenuti ljude da na slijedećim izborima ne glasaju ideološki nego interesno, što znači da se bore za svoje interese. Za radnika je bitno da ima gdje raditi, da od toga može živjeti, da ima zdravstvenu zaštitu i sigurnu i dostojanstvenu starost, dakle bitan je dobar mirovinski sustav.

Ta ideološka svrstavanja i glasovanje na temelju ideološkog predznaka, lijevog ili desnog, u Hrvatskoj su doveli do toga da u Hrvatskom Saboru i hrvatskoj vlasti nemate nikoga tko je zapravo bio radnik, koji to ponosno i javno priznaje i koji je spreman boriti se za interese radnika koje možete čuti u svakoj tvornici na svakom javnom mjestu. Volio bih da postanemo pokret koji će pokrenuti ljude da otkažu poslušnost političkim elitama koje se radnika sjete tek u predizbornim kampanjama.

90% LJUDI U SABORU I VLADI ZASTUPA INTERESE KAPITALISTA

Kako pomiriti prava radnika i kapitalista?

Prava kapitalista su zaštićena na svim razinama, jer u Saboru i Vladi 90% ljudi zastupa njihove interese i za njih se ne treba brinuti. Nadalje, kompletni bankarski sustav  koji je u stranom vlasništvu, na strani je kapitalista i kompletna financijska i kreditna politika ove države podređena je interesima kapitalista, a ne radnika. Hrvatski laburisti-Stranka rada jedina je stranka koja se aktivno angažirala u pomoć sindikatima pri prikupljanju potpisa za referendum protiv izmjena Zakona o radu.

To je jedan od klasičnih primjera kako na demokratski način jedna politička stranka može suradnjom sa sindikatima prikupljanjem potpisa građana prisiliti vladajuće da promijene svoju odluku. Da je došlo do tih izmjena Zakona o radu, dugoročno gledano, šteta za radnike bila bi ogromna jer bi Hrvatska ostala bez kolektivnih ugovora.

Unatoč silnoj medijskoj kampanji, koja je bila poprilično politički motivirana, javnost zapravo nije imala puno saznanja o spornom sadržaju predloženih izmjena. Što je to bilo sporno?

Sporna je jedna rečenica koja govori da prava radnika iz kolektivnih ugovora vrijede i nakon raskida ili prestanka važenja jednog kolektivnog ugovora dok se ne sklopi novi. To je 1995. godine uvedeno u Zakon o radu, a izmjenama Zakona o radu, izbacila bi se upravo ta zaštitna klauzula što bi kapitalistima omogućilo da raskinu ugovor  bez da moraju sklopiti novi. Tu zaštitnu klauzulu Vlada je htjela izbrisati pod pritiskom kapitalista da bi oni raskidanjem kolektivnih ugovora lakše mogli utjecati na prava radnika, smanjivanjem plače i cijene rada  a u cilju povećanja svoje dobiti.

Prema analizi prof. Slavka Kulića s Ekonomskog instituta koji je proveo istraživanje na uzorku od 680 000 radnika hrvatskih tvrtki u prošloj godini, kapitalisti su na jednu isplaćenu kunu radniku ostvarivali profit od 1,18 kuna. Takav ekstra profit se ne ostvaruje nigdje u Europi.
   
Kako to da Hrvatska unatoč silnim zakonima i podzakonskim aktima ima toliko kriminala?

Kriminalci se ne boje zakona nego represije. Tu leži odgovor.  Hrvatska nema sustav kontrole, represije i brzog sankcioniranja. Ni inspekcijske, ni pravosudne niti policijske službe ne rade svoj posao kako treba i svakodnevno smo svjedoci slijedećoj banalnosti: ako radnik u tvorničkoj menzi ukrade pileći batak završit će kod prekršajnog suca, a ako netko ukrade milijun ili čak milijune državnog ili radničkog novca, on postaje državni problem i Vlada s njim vodi pregovore kako taj problem riješiti.

S velikim lopovima Vlada pregovara, a sitne prekršitelje uhićuje zatvara. Kad to stavite u statističke podatke policije ili državnog odvjetništva onda ispada da su oni jako uspješni, a zapravo ne događa se ništa.

Kakvo je stanje proračuna?

Oko 62% izvornog proračuna je unaprijed zadano. Svake godine imamo situaciju da se planirani deficit od nekih 6-7 mlrd kuna pokriva novim zaduženjima na inozemnom tržištu. Proračunski kapacitet Hrvatske je negdje oko 110 mlrd kuna, a Vlada je za ovu godinu isplanirala proračun od 122 mlrd kuna. Ova razlika je umjetno napuhavanje proračuna koje se pokriva novim zaduženjima.

Takav nivo socijalnih davanja, socijalnih pomoći bez kontrole i jasnog sustava, povlaštene mirovine uz koje mnogi korisnici i dalje rade zadržavajući pola iznosa povlaštene mirovine i cijelu plaču, subvencije poljoprivredi i brodogradnji bez jasnih kriterija i vizija, mirovinski sustav, dalje se nikako ne mogu održavati i za njih je odgovorna sadašnja vlada.

BOJE NAS SE I LIJEVI ZATO NAS NAPADAJU

Kako komentirate tezu proizišle iz aktualne oporbe da je glas za Hrvatske laburiste-Stranku rada bačeni glas?


Najveći dio, 80% naših članova nisu bili članovi ni jedna stranke, ali su shvatili da se bez angažmana stvari neće promijeniti i to je najveća snaga Hrvatskih laburista. Druga činjenica koja je također bitna proizlazi iz odredbi našega statuta koje brani članstvo u našoj stranci osobama koje su osuđivanje ili za koje se vodi bilo kakav kazneni postupak. Nadalje, velika snaga naše stranke je što ostajemo i želimo ostati prirodni saveznik sindikatima s kojima ćemo se zajednički boriti za prava onih koji žive od svoga rada. Očito u tome leže razlozi napada na nas.

Hrvatski radnici su dvadeset godina glasali na izborima čas za jedne čas za druge. Uglavnom za jedne protiv drugih i uvijek poslije izbora vlasti bi stale na stranu interesa kapitalista i zaboravile radnike kojima bi opet bilo isto, pa čak i gore. Hrvatski laburisti-Stranka rada radnicima nudi tu toliko potrebnu mogućnost da konačno glasaju za svoje interese i da ne budu izigrani kao do sada.

Da o vašoj stranci ovisi sastavljanje nove vlade kako biste postupili?


Poruka Hrvatskih laburista-Stranke rada je – ne u vlast pod svaku cijenu ni sa svakim, što znači da sa HDZ-om i strankama koje su oko njega nikada nećemo koalirati. Što se tiče postizbornih pregovora s lijevom grupacijom koju predvodi SDP, oni su mogući, ali opet ne pod svaku cijenu. Iskreno, pitam se kako će uopće funkcionirati ta lijeva koalicija i kako će se pomiriti neoliberalni koncept sa socijaldemokratskim, interesi umirovljenika i interesi jedne regionalne stranke.

Kako riješiti pitanje prevelikoga uvoza, odnosno, kako zaštititi interese domaćih proizvođača i hrvatskog gospodarstva?

Hrvatska je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i na putu je u punopravno članstvo u Europskoj Uniji. Ta članstva podrazumijevaju obavezu slobode kretanja robe, ljudi i kapitala. Zabranom uvoza ne bi se riješio problem prevelikog uvoza, jer bi se samo stvorio drugi problem monopola pojedinih tvrtki na domaćem tržištu koje bi opet ucjenjivali i iskorištavali potrošače. Najveći problem je uvoznički lobi stimuliran od stranih banaka kreditnim linijama s malim kamatama. Otvorili smo svoje tržište stranim trgovačkim lancima bez jasnih kriterija, u čemu su lokalne samouprave veliki krivci, i naravno da oni forsiraju svoje proizvode.

Što se tiče hrane, najveći uvoznici hrane u Hrvatsku nisu stranci nego naše hrvatske tvrtke koje kupuju ogromne količine jeftine i nekvalitetne hrane na rasprodajama po Europi i Americi da bi dio tih sirovina stavili u prerađevine, a najveći dio pod lažnim etiketama plasiraju direktno potrošačima. Daleko najveći problem prevelikog uvoza leži u činjenici da Hrvatska nema bilancu svojih potreba. Mi ne znamo koliko toga trebamo proizvesti da bismo zadovoljili potrebe našeg tržišta. Da imamo uvid u potrebe tržišta tada bismo znali i mogli kroz sustav poticaja kontrolirati tržište i količinu uvoza.

Probajte uvesti staro i nekvalitetno meso u zemlje EU. Nećete dobiti zabranu, nego ćete fino čekati na nalaze inspekcije i laboratorija koji će vam nakon tjedan do dva reći da nalazi pokazuju da je meso nezdravo i da ne može biti uvezeno u njihovu zemlju. To je također normalan način da država zaštiti svoje proizvođače i potrošače.

Razgovarao: Zvonko Franc

IZDVOJENO:

O poslodavcima koji hodočaste na Pantovčak i Banske Dvore:
„Sramotno je da radnici po nekoliko mjeseci ne primaju plaču, a da kapitalisti sasvim normalno ne plaćaju doprinose za radnike i da sutradan ti isti idu predsjedniku države ili vlade na razgovor i nude rješenja kako izaći iz krize.“.

O kapitalistima koji se žale da premalo zarade:
„Prema analizi prof. Slavka Kulića s Ekonomskog instituta koji je proveo istraživanje na uzorku od 680 000 radnika hrvatskih tvrtki u prošloj godini, kapitalisti su na jednu isplaćenu kunu radniku ostvarivali profit od 1,18 kuna. Takav ekstra profit se ne ostvaruje nigdje u Europi.“.

O kukuriku koaliciji:
„Iskreno, pitam se kako će uopće funkcionirati ta lijeva koalicija i kako će se pomiriti neoliberalni koncept sa socijaldemokratskim, interesi umirovljenika i interesi jedne regionalne stranke.“.

O uvozu hrane:
„najveći uvoznici hrane u Hrvatsku nisu stranci nego naše hrvatske tvrtke koje kupuju ogromne količine jeftine i nekvalitetne hrane na rasprodajama po Europi i Americi da bi dio tih sirovina stavili u prerađevine, a najveći dio pod lažnim etiketama plasiraju direktno potrošačima.“.

Pročitaj vijest Komentari: 0

Zivot svagdasnji 22.10.2010

Darinko Kosor: Hrvatskoj politici treba treći put i to je HSLS

Intervju je objavljen u Glasu Zagorja br.73.

1. Gospodine Kosor, predstavite našim čitateljima svoj životni i politički put?

Kosor: Po struci sam ekonomist, cijeli život privatni poduzetnik, vlasnik nekoliko marketinških agencija i dioničar „Metropolis media“-e, tvrtke za vanjsko oglašavanje. Godinu dana sam bio zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba za gospodarstvo, od 2000.-2001. godine. Bio sam dobrovoljac Domovinskog rata, 1991-1992. g. Više od 18 godina član sam HSLS-a, a još davne 1993. godine bio sam u Predsjedništvu stranke, kada su u njemu sjedili velikani poput Vlade Gotovca, Velimira Terzića, Dražena Budiše. Od prije deset mjeseci sam predsjednik HSLS-a.

2. Prva stranka u hrvatskoj modernoj političkoj povijesti, HSLS, nekad je imala 25 zastupnika. Danas je to stranka koja se bori za prelazak izbornog praga. Što je dovelo do toga?

Kosor: HSLS je prva politička stranka u RH i odigrao je važnu ulogu u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti. HSLS je imao i važnu ulogu 2000. godine, kada je u koaliciji s SDP-om omogućio da prvi puta dođe do promjene vlasti u RH. Nakon 14 godina, očito je bilo došlo do dijela zamora i vodstva stranke i dijela birača politikom HSLS-a. Tada se s funkcije predsjednika stranke povukao Dražen Budiša. Stranku je preuzela mlađa ekipa, naprije Ivan Čehok, a zatim Đurđa Adlešič. U idućih sedam godina se HSLS, nažalost, nije uspio odlijepiti od pozicije koju je imao 2003. godine, sa dva mandata, polako se gubila politika HSLS-a, stavovi su bili sve manje prisutni u javnosti, da bi na kraju stranka krajem 2009. godine imala rejting od 0,9 posto. To je uvidjelo i članstvo stranke i zbog toga se išlo se na Izborni sabor HSLS-a, u studenom prošle godine, gdje je izabrano novo vodstvo stranke. Ono što se do danas uspjelo napraviti jesu jasniji stavovi u javnom djelovanju, dizanje rejtinga sa 0,9 posto na 4 posto, širenje članstva za novih 2000 članova i ono što je možda i najvažnije, izlazak iz koalicije sa HDZ-om. Kakva će biti budućnost HSLS-a, ovisi prije svega o radu svih članova stranke i o stavu birača na predstojećim parlamentarnim izborima, jer, bez obzira što radile političke stranke, birači na kraju odlučuju je li to vrijedno ili ne svojim glasovima na izborima.

SAMOSTALNA POLITIKA TEMELJ HSLS-a

3. Preuzeli ste stranku 2009. godine i izašli iz vladajuće koalicije. Mnogi su predviđali propast HSLS-a, odnosno da ćete se prikloniti lijevoj koaliciji. Vi ustrajete na poziciji HSLS-a kao trećeg puta. Zašto ste izašli iz koalicije s HDZ-om?

Kosor: Osim što je HSLS u srpnju ove godine napravio odličan potez izišavši iz desne koalicije s HDZ-om, jer ta koalicija nije ispunila želje građana Hrvatske, te nije bila u mogućnosti provesti niti vlastiti Program gospodarskog oporavka, naš drugi dobar potez je bio taj što nismo pretrčali u lijevu koaliciju, već smo izabrali samostalni put. Sve ankete u Hrvatskoj pokazuju da 30 posto građana u Hrvatskoj nije ni za lijevu, ni za desnu koaliciju i tim građanima isto tako treba ponuditi političku opciju. Mi smo potpuno uvjereni da to u ovom trenutku u Hrvatskoj može ponuditi samo HSLS. Napravili smo nekoliko poteza koje javnost nije očekivala, upravo zbog naše povijesti proteklih sedam godina, igrali smo na sve ili ništa, pokazali smo određenu političku hrabrost i to su građani jednim dijelom prepoznali. Mi smo čvrsto na zemlji što se tiče anketa, jer sadašnjih 4 posto nisu još nikakvo jamstvo za uspjeh HSLS-a, ali pokazuju dobar trend i daju nam dodatni elan kako bismo do idućih parlamentarnih izbora došli do 10 posto.

4. Po čemu se HSLS razlikuje od SDP-a?

Kosor: Po svemu. HSLS je prva politička stranka koju su osnovali vodeći intelektualci u Hrvatskoj, krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, koji nisu htjeli ući ni u HDZ, kao konzervativnu nacionalnu stranku, a nisu, naravno, htjeli podržati ni tadašnju Stranku demokratskih promjena, koja je nastala iz Saveza komunista, već su htjeli napraviti umjerenu liberalnu građansku opciju. Znači, potpuno se razlikujemo po svojoj političkoj povijesti. HSLS je uvijek bila stranka centra i mogla je prihvatiti i one birače i članove koji su desni centar i one koji su lijevi centar i po tome je jedinstvena, obzirom da je Hrvatska podijeljena na dvije krajnosti, na desnicu i ljevicu.  

5. Vratili ste Dražena Budišu u HSLS. Neki analitičari smatraju da to nije dobar potez?

Kosor: Oko Dražena Budiše uvijek je bilo kontroverzi. Pola građana je oduševljeno Budišom, pola njih misli da on nije dobar za hrvatsku politiku. No, Budiša se u hrvatsku politiku vratio isključivo iz jednog razloga, da da moralnu potporu novom vodstvu HSLS-a. HSLS će u budućnosti voditi novi ljudi, a Dražen Budiša će svojom neupitnom moralnošću davati potporu na našim stranačkim skupovima. 

UZ PROVOĐENJE MJERA GOSPODARSKOG OPORAVKA HRVATSKA NAJRANIJE  2012. MOŽE POČETI IZLAZITI IZ KRIZE

6 . Po izboru za predsjednika HSLS-a najavljivali ste 2010. kao težu godinu od 2009. Bili ste točni. Kakva će biti 2011.?

Kosor: Iduća, 2011. godina će, nažalost, biti još teža od 2010. godine. Iz više razloga- zato što gospodarska kriza u Hrvatskoj nije samo dio svjetske i europske krize, nego u dobrom dijelu i kriza domaćeg gospodarstva; zato što je u Hrvatskoj gotovo nestala proizvodnja te se sve svelo na uslužne djelatnosti. S druge strane, nema nikakvih razvojnih projekata ni izravnih investicija u Hrvatsku. Normalno je da je u takvom okruženju kriza nešto dublja nego što je u susjednim dražavama. Mislim da, ako budemo provodili mjere Gospodarskog oporavka, Hrvatska najranije 2012. godine može početi izlaziti iz krize, a i to je upitno, budući da se program Vlade o izlasku iz krize još nije ni počeo provoditi, a kao što vidimo, vladajuća koalicija predvođena HDZ-om neće ga ni provoditi do izbora. A izbori su za 14 mjeseci, što znači da ćemo s ozbiljnim mjerama započeti tek negdje početkom 2012. godine. Znam da su ovo crne prognoze, ali građanima RH danas trebaju stranke i političari koji će im govoriti istinu, a ne oni koji će ih lagati i obećavati da ćemo za tri mjeseca izaći iz krize, a da to neće biti tako brzo, jasno govore i ekonomski analitičari i guverner HNB-a.  

7. Da je HSLS u poziciji vođenja Vlade, što biste učinili da Hrvatska ne bude zemlja siromašnih, nezaposlenih i prezaduženih?

Kosor: Hrvatskoj kao i u svim drugim zemljama koje su provodile mjere gospodarskog oporavka treba „šok-terapija“. Prvo treba educirati građane za one mjere koje se trebaju provesti. Građanima treba objasniti da će mjere biti oštre, da će pogoditi mnoge skupine unutar društva, ali sa jasnom perspektivom izaska iz krize i vraćanja određenih prava koje građani moraju na određeno vrijeme izgubiti, kako bi država i državni proračun došli u poziciju oporavka. To je ono što je napravio premijer Grčke, premijerka Njemačke i nova vlada u Velikoj Britaniji predvođena konzervativno-liberalnom koalicijom. Uvjeren sam da takvim strankama i političarima neće pasti rejting, da će građani shvatiti potrebu provođenja mjera, da su naši građani dobro upoznati sa stanjem u zemlji i da su spremni godinu dana stegnuti remen kako bi nakon toga zemlja krenula u dobrom pravcu. Treba prije svega drastično smanjiti rashodovnu stranu proračuna, ne samo zato da bi se nekima ukinula određena prava, već zato da bi se u gospodarstvu mogli smanjiti porezi, kako bi hrvatsko gospodarstvo postalo konkurentno, kako bi privukli strane investicije, a onda, kada privatni sektor počne stvarati veće prihode, tada će se ponovo povećati prihodovna strana proračuna i onda će se u godinu-dvije moći vraćati određena prava.  

 HSLS  ĆE ZAGORJU DATI ONO ŠTO SDP NI HDZ NISU KADRI OSTVARITI

 8. HSLS je nekad u Krapinsko-zagorskoj županiji imala dobro organizirano članstvo. Čime HSLS može ponovno zadobiti povjerenje Zagoraca?

Kosor: Na početku svoga djelovanja HSLS je radi ljudi koji su vodili stranku, poput Gotovca i Budiše, imala veliko povjerenje birača u Zagorju. HSLS je neupitno hrvatska stranka koja se uvijek zalagala za hrvatsku državu, ali ne bilo kakvu, nego demokratsku te je imala na čelu ljude koji su za takvu državu i robovali. U svom imenu imamo i socijalno, što je posebno važno i nikad se toga nismo odrekli. Liberali se zalažu za slobodu svakog pojedinca, za slobodno tržište, protok kapitala, za pravnu državu, što, nažalost još uvijek nismo ostvarili, skoro 15 godina od završetka rata. U tom smislu su to i Zagorci prepoznali 90-ih godina i zato smo na tom području imali dobar rejting. Ono što sada radi vodstvo stranke je da sa novim ljudima gradi novu politiku, ali isto tako se pozivamo na tradiciju HSLS-a 90-ih godina i uvjeren sam da ćemo tim spojem pridobiti ponovo dio povjerenja glasača i u Krapinsko-zagorskoj županiji.

9. Na izbore 2011. godine HSLS će izaći samostalno ili ćete koalirati s nekom od stranaka?

Kosor: Do izbora je još 14 mjeseci, a to je u politici jako puno vremena. Puno će se stvari u Hrvatskoj dogoditi, a ono što je sada cilj HSLS-a jest da gradimo svoju samostalnu poziciju, jačamo stranku i rejting stranke. Što će se desiti za devet ili 14 mjeseci, teško je reći. Ali, u politici nikad ne reci nikad. Ono što je važno za HSLS jest da smo se potpuno osamostalili, izašli lz desne koalicije, nismo prešli u lijevu koaliciju te svakoga dana pridobivamo sve veće povjerenje građana.  

Pročitaj vijest Komentari: 0

Zivot svagdasnji 22.06.2010

Istina o planiranju

Planiranje je jedna od bitnih sastavnica svakog uspješnog posla i izvršenog zadatka. Voliš li planirati baš sve, ili neke stvari planiraš, a neke obavljaš spontano, ili ne podnosiš ikakav raspored, to je svakako individualna stvar. Ali kakve veze vjera ima sa planiranjem? U nastavku promisli o svom odnosu prema obvezama koje preuzimaš i pronađi nekoliko savjeta kako planirati na pravi način...

Idu li ti stvari u životu onako kako si isplanirao? Ostvaruješ li sve što si zacrtaš?

Dobro je često promišljati o svom životu i ciljevima jer smo tako bliže ostvariti ih. Također je korisno zapisati si sve svoje ideje i misli kako bismo ih mogli razvijati. Također, bilježenjem ćemo često lakše ostvariti želje jer su nam u glavi često razbacane, a na papiru ih polako svrstavamo i pridajemo im veće značenje. Vrlo je korisno imati planer ili bilo kakav kalendar aktivnosti kako bismo što kvalitetnije obavljali sve svoje zadatke.

Od malena nas uče da imamo nešto čemu težimo u životu i neka se razvijamo prema nekom planu: rasporedi, kalendari, popisi i slično. U redu je koristiti bilo koju metodu ako si s time zadovoljna osoba, te nemaš osjećaj pritiska ali na zdrav način poimaš svoje obveze i obavljaš ono što želiš/trebaš u optimalnom roku.

No, problem je kada postaneš previše nezadovoljan ako nešto ne uspije te se ne uspijevaš motivirati na daljnji rad. Isto tako, opasnost leži u tome ako ne znaš planirati realno ili čak ako uopće ništa ne planiraš.

Pitaš li se često koji su tvoji planovi? Što želiš ostvariti?

Razmisli gdje si sada, što te ispunjava, što misliš da su tvoje pozitivne i korisne vještine, a što ne voliš raditi, što ne možeš raditi. Postoji li nešto što trebaš raditi a ne znaš kako? Posvijesti si kako djeluješ, kako se ophodiš prema drugima, te kako od njih tražiš pomoć i jesi li osoba koja je spremna izaći drugima u susret čak i kad imaš puno obveza i gužvu.

Tvoji dnevni planovi, slobodne aktivnosti, ponašanje prema obvezama na fakultetu, rad u zajednici i drugo puno govore o tvojoj duhovnosti, ali ti i puno pomažu da se razviješ.

Ali imaj na umu da je jako važan i tvoj stav prema stvarima koje obavljaš, a upravo tvoji osjećaji i misli prema onome što radiš mogu biti bitniji čak i od rezultata koje postižeš. Također, pokazalo se da kad imaš pozitivniji stav uz optimalan trud (ne iznad granica mogućnosti!) rezultati su puno bolji!


Kako ostvaruješ svoje planove?

Oko sebe imamo puno ljudi s različitim odnosima prema svom radu i obvezama. Tako često susrećemo ljude koji su robovi određenih planova, te se zbog toga jako često razočaravaju i rastužuju kad stvari ne idu onako kako su oni zamislili, prema nekom njihovom planu koji ispunjava određene kriterije, zamisli i dovodi do određenih rezultata ili barem oni tvrde da to tako MORA biti, misleći kako znaju najbolje.

Upravo takvo stresno ponašanje je karakteristično za razmišljanje ljudi današnjice, za ambiciozne suvremene ljude. Uče nas kako je bitno imati samokontrolu, naglašavati svoju individualnost (ali velikim brojem ukrasa, maski i dodataka!) i stremiti ostvarenju ugleda, položaja i moći. No, Božja škola je ipak malo drugačija.

Što Bog kaže na naše planove?

Mi smo Božja djeca stvorena na Njegovu sliku i priliku. Koliko samo tih nekoliko riječi puno govori. Bog nam je po prirodi dao ljepotu, našu individualnost, osobitost i specifične vještine koje su zaista jedinstvene za svakoga.

On nam krštenjem, sakramentima i svakim našim prihvaćanjem Njega, svaki dan, otvara velike mogućnosti svojstvene samo nama, ali koje se prema Njegovom Planu (ljubavi i smisla) nadopunjuju s ostvarenjima drugih ljudi.

Uči nas da smo uistinu odgovorni za puno toga, ali kao vjernici će nam On i davati odgovore na naša traženja: Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću (Iv 14,14). Ono što bi se trebalo potvrđivati po nama vjernicima jest da u zadatke i aktivnosti kojih se prihvaćamo ulazimo čistoga srca, bez grča i gunđanja: Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti (Post 4,7).

Svoje djelovanje trebamo prepuštati Božjoj milosti koja našu slobodnu volju u kojoj odabiremo Njegov put blagoslivlja, ali na način i u vrijeme koje je za nas najbolje. Upravo to se može potvrditi i po svjedočenjima u zajednici kakva je npr. Duhos.

Puno mladih ljudi koji su svoje želje i ciljeve prepustili Bogu da ih dovršava i ispunjava te da njihov rad vodi, potvrđuju kako su neočekivane nagrade koje su primili rezultati prepuštanju Božjem planu: "Što Ti potpunije vjerujem, to me više blagoslivljaš na načine koje ne bih mogla ni zamisliti."

Jer Bog nas najbolje razumije, On vidi naše napore i On nam za njih daje ono što trebamo: Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela (2 Ljet 15,7 ). Ali, ti blagoslovi dolaze kao kruna nesebičnosti, truda i ljubavi, a ne očekivanja kako će uslijediti bogata nagrada.

Ono što nas ljude oblikuje je to da smo pretjerano fokusirani na konačne ciljeve, a premalo na proces rada kojim se bavimo, te tako ne vidimo koliko zapravo ostvarujemo tim manjim koracima, onemogućavamo da nas Bog odvede pravom cilju, onom cilju koji on vidi za nas ali i teško slavimo uspjehe koje nam Bog poklanja samo u miru svog srca: Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti (Izr 29,23).

Zato trebamo izgrađivati zreliju strpljivost, poslušnost i prihvaćati slobodu koja se očituje u tome da mi ne znamo što je za nas najbolje, ali prihvaćamo raditi i voljeti – živjeti Božje blagoslove: Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda (Hoš 12,7).


Savjeti kako bolje obavljati svoje zadatke:

- prije svakog rada se pomoli i prepusti se Bogu da te vodi na tvom putu
- uloži dosta truda i prihvati odgovornosti koje imaš kao blagoslove
- ne zanemaruj druge, pomaži im ali i prihvati tuđu pomoć
- razlikuj pomaganje i obavljanje umjesto nekoga što je obostrano jako štetno
- ukoliko ne možeš sam, zamoli nekoga da ti pomogne kako da raspodijeliš vrijeme koje imaš u izvršenju nekog zadatka s obzirom na težinu i zahtjevnost, te rokove koji su zadani
- uvijek si određuj okvirne ciljeve i želje, kako se ne bi razočarao u sebe; no, to se neće dogoditi ukoliko se prepustiš Bogu jer on pozna tvoje mogućnosti, potrebe ali i ono što trebaš naučiti
- ne planiraj suviše detaljno, samo okvirno: neke stvari možeš obaviti puno ranije nego što ti se na početku čini, ali i obrnuto; u skladu s tim – ne možeš ni zamisliti kako stvari dobro mogu ispasti ako radiš s ljubavlju!

S.M. www.duhos.com

Pročitaj vijest Komentari: 0



Radio Marija Bistrica - RMB - Radio zabave, igrice, vijesti, kolumne, blogovi, radio