
Budući da čovjek sebe može upoznati samo u svjetlu Božje istine, spoznaja Boga postaje onda primarna. U prvim odajama Zamka duše kaže: „Po mome mišljenju, nikada nećemo moći upoznati same sebe, ako ne nastojimo upoznati Boga.“
Zapravo ovo dvoje, spoznaja sebe i Boga, ide zajedno. Kroz molitvu, koja je susret i dijalog s Bogom, čovjek ima tu mogućnost da upozna Boga i sebe, jer u molitvi Boga se razotkriva. Pa to je, gotovo možemo reći, nešto prirodno. Vi možete neku osobu gledati, susreti se s njom, možda niste razgovarali nego je gledali, iz tog gledanja možete nekako doći do nekakvog dojma te osobe. Ali, onda kada razgovarate s tom osobom, daleko više je upoznate. Bez ispitivanja odakle dolazi, čija je, koliko godina ima, što je završila, ili ne znam što. Dovoljno je da razgovara s tobom nekoliko rečenica da i kroz taj razgovor upoznaš bolje. Sljedeći razgovor još više. I onda, što više susreta i dijaloga, osobe se bolje upoznaju. Pa tako je i kroz molitvu. I kroz molitvu je ta spoznaja normalna, jer kroz molitvu Bog se objavljuje.
I osoba kroz molitvu dolazi do jače spoznaje kakav je Bog, ali i do jače spoznaje što sam ja pred Bogom. „Pazite“, piše Terezija, „na riječi koje će vam reći Gospodin, zato što ćete u prvoj odmah spoznati ljubav kojom vas ljubi.“ U prvoj, tj. odmah na početku. Svi znamo da već prvi kontakt s osobom da naslutiti jesi li dobro došao ili nisi. Kao što su meni jedne sestre iz jednog samostana telefonirale, bio sam kod njih jedan dan, u prolazu praktički. I sad, zvali su me ponovno i ja sam im rekao, da mi je zbilja bilo dobro, da ću navratiti, ali da ne mogu reći kada, jer ne mogu negdje ići po dva, tri puta, a negdje nijedanput, ako su me zvali. Kaže: „Pater, znamo to i prihvaćamo, ali ja se nadam da ste vi osjetili da u našu zajednicu možete doći.“ Rekao sam im da sam zbilja to osjetio. I jasno je da uvijek osjetiš svugdje koliko možeš doći i koliko ne. Ali, potrebni su susreti, ne možeš to osjetiti na daleko, nego izbliza. Tako i ta istina, ili svijest da smo od Boga voljeni ne može se naučiti samo, nego se može osjetiti kroz susret s Bogom. Terezija baš to želi posvjedočiti.
Nema to grešnog stanja koje je za Boga problematično, u smislu da je bezizlazno. Bezizlazno je samo onda, ako čovjek pokušava riješiti svoj problem samo svojim snagama i bez Boga. Tada će se osjetiti bespomoćnim, a stanje bezizlaznim. Tada su mu sve žalosne kombinacije u životu moguće. Svoje kapitalno djelo Zamak duše, Terezija započinje tom tvrdnjom: „Čovjek bez obzira kakav je, može do Boga“.
Ona daje uvjerenje svakome: Bog nas poznaje bolje od nas samih i ljubi nas! Ljubi kakvi jesmo. Ta Njegova ljubav je stalni zov, ali i snaga da postanemo kakvima nas On želi. Bog nas ljubi bezuvjetno. Ali, da bismo mi Njega mogli ljubiti; naša ljubav prema Bogu je uvjetovana; uvjetovana vršenjem zapovijedi, odnosno Volje Božje. To je naš uvjet za ljubav prema Bogu. Iz svoga vlastitog iskustva Terezija daje upozorenje: „Ako netko i padne neka pazi, i pazi za ljubav Gospodnju da ga đavao ne obmane time da napusti molitvu, kao što je mene učinio s lažnom poniznošću, kako sam već rekla i puno puta bih to htjela reći. Neka se pouzdaje u Božju dobrotu koja je veća od svih zala što ih mi možemo učiniti. On ne pamti našu nezahvalnost kada se mi, upoznavši sebe, hoćemo vratiti Njegovu prijateljstvu. Terezija ovo ne piše kao ekspert u teologiji, nego kao osoba koja ima iskustvo Božje ljubavi, Božjeg praštanja. Ima iskustvo. I ona je voljena, ne zato što je bila dobra, nego jednostavno Božja ljubav je činila to da je ona postajala bolja.
Kroz spoznaju te Božje ljubavi čovjek počinje shvaćati sebe u svoj istini, bez da se zamrzi i prezre. Tako čovjek dolazi sebi u pravom smislu te riječi.
Nije u pitanju spoznati istinu sebe, nego i spoznati istinu da te Bog može promijeniti i napraviti potpunu preobrazbu tvoga života. Iz iskustva te Božje ljubavi do koje je Terezija došla kroz molitvu, ona molitva i definira kao prijateljstvo s Bogom. „Po mome mišljenju molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski s onim za koga znamo da nas ljubi.“ To je njezino iskustvo, molitva je prijateljstvo s Bogom. To je ona i posebna molitva.

























Terezijin komentar molitve očenaša
Ljubav raste preko čestih susreta
U molitvi je slušanje Boga bitni element
Molitva je susret očiju: naših i Isusovih
Bogu dopustiti da nas pronađe
Važno dobro započeti put molitve
Molitva daje radost, mir, puninu života
Bog ne vodi sve duše istim putem
Preduvjeti za odnos s Bogom
Terezija je žena dubokog iskustva molitve
Prijateljski razgovor s onim za kojeg znamo da nas ljubi
Biti u prisutnosti Isusovoj znači biti Kristonosac
Biti zajedno s Gospodinom
Bit molitve se sastoji u intenzitetu ljubavi duše prema Bogu
Neka Terezijina sredstva sabranosti
Terezijina metoda je jednostavna i ostvariva
Biti s Kristom preko evanđeoskog lika
U molitvi biti istinit
Biti s Kristom licem u lice
Isus ne skida svog pogleda s nas