
Dva su glavna cilja koja čovjek postiže kroz molitvu, i to prema Tereziji može se postići samo kroz molitvu: spoznaja Boga i spoznaja sebe.
Bez molitve do toga je nemoguće doći. Bez ovoga, bez te spoznaje sebe, nemoguće je svaki ozbiljni duhovni rast. Terezija se na tome puno zaustavlja gdje god govori o molitvi, bilo u Putu savršenosti ili u Zamku duše na šire.
Bog kada želi podariti osobi neku posebnu objavu, objavu svog misterija – Sebe, prije svega želi objaviti osobu njoj samoj. To znači da osoba živi u istini, da postane svjesna. Uvijek volim iznijeti primjer Samaritanke u Evanđelju gdje se jasno vidi da Isus, prije nego će se objaviti njoj, želi nju objaviti njoj samoj. Da ona ne živi u laži svoga stanja, da prihvati istinu koliko god ju je teško prihvatiti. Jasno se vidi tamo koliko Samaritanka bježi od svoje istine, koja je teška i žalosna. Međutim mora se prihvatiti, jer nema oslobođenja bez prihvaćanja.
Bog želi da osoba raste u istini sebe, jer bez toga ne može se otvoriti istini Božjoj. Na tome Terezija inzistira jako, piše u prvim odajama Zamka duše: „Toliko je važna ova spoznaja samih sebe i u tome ne smije biti nikada opuštanja. To nam je najvažnije. To je toliko potrebno; strašne su lukavštine i smicalice nečastivoga da se duše ne upoznaju.“ Toliko naglasaka u tom smislu.
Spoznati sebe kod Terezije znači spoznati i prihvatiti cjelovitu istinu o sebi. Biti u svemu osoba istine. Do ove tvrdnje Terezija dolazi, kao i u svemu drugome, iz svoga vlastitog iskustva. I ona je sebe otkrila i spoznala kroz molitvu. Tu je shvatila da ona nije što je u očima drugih, niti u svojim vlastitim, nego ono što je pred Bogom. Da je besmisleno skrivati se pred Bogom.
To skrivanje pred Bogom uvijek je trajna napast čovjeka. Uvjerenje da što ne vide drugi, ne vidi ni Bog. Napast i u molitvi da nekako uvjerimo Boga, uvjerimo Boga da neke stvari nisu takve kod nas kako bi Bog možda mogao zaključiti. I zato Isus kada kaže: kad molite, ne molite kao pogani, koji misle da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja, odnosno svog uvjeravanja Boga. Isus daje to upozorenje, baš zato što je to česta praksa kod određenih molitelja. Nekako, uvjerenje da možeš Boga nekako nasanjkati, da mu možeš prodati rog za svijeću, da Ga možeš uvjeriti da stvari nisu onakve ili ovakve. Ali, baš se tu treba osloboditi, barem pred Bogom nema se što kriti. I kada čovjek to shvati onda shvati da ga Bog vidi onakav kakav je. I onda postaje sposoban da i sebe prihvati onakvim kakav je.
Jer, samo pred Bogom čovjek dolazi do te istine. Distanciran od Boga i zatvoren u sebe ne može doći do istine sebe. Uvijek mu prijeti neki ekstrem: da se precijeni, da se podcijeni, da se smatra sposoban za sve, ili da se smatra nesposoban za ništa. I Terezija ima to iskustvo, i ona je prešla od nepoznavanja sebe, krivog mišljenja o sebi, do otkrića sebe, istinskog otkrića sebe. I sama je bila progonjena lažnim stidom koji ju je stalno tjerao od Boga. A skrivajući se od Boga ona se najviše skrivala od sebe. Varajući samu sebe da ona nije ono što jest, ne samo svoje negativnosti, kojih se stidjela, nego i vrijednost kojih nije bila svjesna.
Ta otkrića koja su se poslije dogodila, prije svega, jesu otkrića vrijednosti čovjeka kao slike Božje. Ona će sama reći i izjaviti: „Ja sam shvaćala, tj. ja sam znala da imam dušu, ali koliko vrijedi ta duša i tko je u njoj, to nisam shvaćala. Da sam shvaćala da je Bog u mojoj duši, ne bi Ga toliko puta ostavila sama.“ Nama ova njezina izjava može izgledati tako površna, jer svatko od nas odgovorit će posve točno na to pitanje da li ima Boga u nama. Ima barem predegzistencija. Također, mi isto znamo, naučili samo iz katekizma, da smo stvoreni na sliku i priliku Božju. Ali ovdje ono što Terezija hoće reći: drugo je to znati, a drugo je to iskusiti.
Terezija ovdje jednostavno govori o tome kao otkriću nečega što je znala. Ono što je znala, tek tako, naučila, ona to sada doživljava kao otkriće. I zato postaje glasnik te istine i s molitvom i željom da svaki kršćanin dođe do tog iskustva, jer kako ona veli dalje, iskusiti to je posve nešto drugo, negoli samo teoretski znati tu istinu.

























Ljubav raste preko čestih susreta
U molitvi je slušanje Boga bitni element
Molitva je susret očiju: naših i Isusovih
Bogu dopustiti da nas pronađe
Važno dobro započeti put molitve
Molitva daje radost, mir, puninu života
Bog ne vodi sve duše istim putem
Preduvjeti za odnos s Bogom
Terezija je žena dubokog iskustva molitve
Prijateljski razgovor s onim za kojeg znamo da nas ljubi
Biti u prisutnosti Isusovoj znači biti Kristonosac
Biti zajedno s Gospodinom
Bit molitve se sastoji u intenzitetu ljubavi duše prema Bogu
Neka Terezijina sredstva sabranosti
Terezijina metoda je jednostavna i ostvariva
Biti s Kristom preko evanđeoskog lika
U molitvi biti istinit
Biti s Kristom licem u lice
Isus ne skida svog pogleda s nas
Terzija inzistira na konkretnoj duhovnosti utjelovljenja