Immanuel Kant


The image “http://www.stadt-eisenberg.de/kultur/beruehmt/img/immanuel_kant.jpg” cannot be displayed, because it contains errors.

Immanuel Kant izlazi na scenu filozofskog umovanja u samit prosvjetiteljstva. Njegova knjiga Kritika čistog uma (1781.) označava početak novog, kratkog a opet značajnog filozofskog razdoblja, klasičnog njemačkog idealizma. Bitan pomak u ljudskom umovanju Kant čini u domeni epistomologije, to jest grane filozofije koja se bavi pitanjima čovjekova znanja. Dok je po mišljenju racionalista sav teret spoznaje nosio razum, empiristi, Kantovi prethodnici, čitavo znanje čovjeka temelje samo na iskustvu, u potpunosti zanemarujući ulogu ljudskog uma. Tu na scenu stupa Kant koji prepoznaje odlučujuću ulogu kako osjetilnog iskustva tako i razuma u spoznaji svijeta i onoga što on sadrži. Za nas je važno to što Kant objašnjava kako sam razum dodaje kategorije vremena i prostora spoznajnom svijetu koji ih u biti ne posjeduje. Time mogućnost spoznaje svepostojećeg i vječnog Boga stavlja izvan područja dokučivosti ljudskog uma. Posljedica je ove pretpostavke da „dokazi“ o postojanju Boga (ontološki, kozmološki i teleološki) ako ne padaju, a onda gube na svojoj dokazivosti.

Immanuel Kant uspio je srušiti sve dokaze Božje opstojnosti u svojim veličanstvenim odlomcima „Kritike čistog uma“. Govoreći kako je Bog jednostavno prevelik za ovaj svijet i da se na temelju našeg ograničenog znanja i materijalnog svijeta ne može zaključiti nešto iz svijeta gdje nema niti prostora, niti vremena i što se ne može direktno iskusiti kao da je opovrgnuo svu vjerodostojnost dokazima za Božju opstojnost sv. Anselma Canterburyjskoga i sv. Tome Akvinskoga. Po Kantu moguće su samo tri vrste dokaza za opstojnost Boga na osnovi spekulativnog uma. On je sve dokaze putem spekulativnog uma sveo na jedan, ontološki, a njega sa svojim argumentima opovrgao dajući do znanja kako će srušiti i sve druge dokaze koji mu se budu priložili. Kant nije zanijekao i srušio vjeru, štoviše, nigdje se nije izjasnio da nije vjernik, ali je potvrdio kako se razumom ne može spoznati Boga. Stav da Bog jeste tj. da postoji najviše dobro u svijetu sintetički je stav a priori smatra Kant u svojim razmišljanjima o opstojnosti Božjoj.

Silvio Maršić