Imamo snagu preobražavati svijet

»Novi govor vjere kao odgovor na potrebe suvremenog čovjeka« naslov je ovogodišnjega, 51. po redu, teološko-pastoralnog tjedna koji je započeo u utorak 25. siječnja u velikoj dvorani Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.

Među mnoštvom sudionika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bačke i Srijema, Boke Kotorske i brojnih europskih zemalja: župnicima, župnim vikarima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i pastoralnim suradnicima, posebna je doborodošlica od organizatora – Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izrečena nadbiskupu Salvatoreu Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije, nadbiskupu Marinu Srakiću, predsjedniku HBK-a, domaćinu Velikome kancelaru zagrebačkoga KBF-a kardinalu Josipu Bozaniću, apostolskome nunciju Mariju Robertu Cassariju, vrhbosanskome nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću, ostalim nadbiskupima i biskupima, redovničkim poglavarima, predstavnicima ostalih katoličkih bogoslovnih učilišta, Crkava, kršćanskih zajednica i vjerskih zajednica, te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, zagrebačkog Sveučilišta i Grada Zagreba.

Uvodnu je molitvu predmolio kardinal Bozanić, nakon koje je pozdravio sve nazočne, ističući potrebu nove evangelizacije povezavši je s hrvatskim prilikama: »Papa Benedikt XVI. je rekao kako nova evangelizacija nije 'nova' u sadržajima već u nutarnjem poticaju otvorenom milosti Duha Svetoga koji je snaga novoga zakona Evanđelja i koji uvijek obnavlja Crkvu. Slijedeći Papine riječi možemo reći kako je nova evangelizacija 'nova' u traženju načina koji mogu odgovoriti na poticaje Duha Svetoga i koji su primjereni vremenu i prilikama. Ona je nadalje 'nova', jer je nužna i u zemljama koje su već primile navještaj Evanđelja. Iskreno se nadam da ćemo se i mi ovih dana slušajući i razmišljajući o novoj evangelizaciji prepoznati pozvanima da, kao pravi domaćini, iznosimo uvijek 'novo i staro' iz bogate riznice poklada vjere. Svjesni smo kako je i za naše okolnosti i naše vrijeme Duh Sveti 'glavni djelatnik nove evangelizacije'…«

Skup su pozdravili i zaželjeli mu plodonosan rad i nucnij Cassari, kardinal Puljić, prof. Dijana Vican uime ministra znanosti dr. Radovana Fuchsa i dr. Blaženka Divjak uime rektora Zagrebačkog sveučilišta dr. Alekse Bjeliša. Tjedan je otvorio dekan zagrebačkoga KBF-a dr. Josip Oslić.

Prvo predavanje »Svećenik nove evangelizacije« održao je nadbiskup Fisichella te je na početku citirao misli pape Benedikta XVI. o svećeniku u suvremenom svijetu, izgovorene u propovijedi na završetku Svećeničke godine: »Uistinu je velika Božja odvažnost da sama sebe povjeri ljudima, i da ih, iako poznavajući njihove slabosti, smatra sposobnima uprisutnjivati Ga. Ta se Božja odvažnost krije u riječi 'svećeništvo', što znači da Bog smatra ljude sposobnima za to poslanje! U tom smislu On ih poziva sebi u službu i iznutra se povezuje s njima. Svećenik je, dakle, znak Božje odvažnosti« – nastavio je nadbiskup Fisichella pojašnjavati Papine misli o svećeništvu – »koji čovjeka, sa svom njegovom ranjivošću, smatra sposobnim da bude ikona sâme njegove prisutnosti u našoj povijesti.«

Sloboda je jedna od temeljnih obilježja današnje kulture, istaknuo je nadbiskup, ali ona nikako i nikada ne bi smjela biti odvojena od istine, jer bi, inače, bila kratka vijeka i značila bi moć jačega protiv slabijeg i obespravljenog. Takav ispravan odnos prema slobodi mora biti u temelju odabira vlastitog života za svećeničku i svaku drugu crkvenu službu, i to je ta nova antropologija.

Stoga bi svećenici morali »biti sposobni opažati potrebe našega društva i vjerovati da s našim pastoralnim djelovanjem možemo usmjeravati događaje. To će, dakako, biti tim više učinkovitije što više budemo vjerniji svojoj službi. Ona nije plod našeg ljudskog posjeda niti nekog prava, kako bi danas neki mogli misliti, nego dar koji Bog udjeljuje onima koje je odlučio pozvati da ostanu s njim u služenju njegovoj Crkvi«.

Nadbiskup Fisichella u nastavku je predavanja govorio o »novoj evangelizaciji« u ozračju dubokih kulturalnih promjena i suvremenih moralnih problema i dvojbi, pri čemu u prvi plan izbija problem istine: »Pitanje o istini nije neki predmet drugih vremenâ niti neki arheološki nalaz koji treba ostaviti u skladištima zbog popularnosti 'političke korektnosti' koja nalaže izbjegavanje svake jasnoće – bilo da je teološka ili doktrinarna – i zbog skrivanja svega među ponajviše raširene otrcane izraze ili osjećaje. Istina sigurno ostaje pitanje koje traži da bude podvrgnuto ispitu razuma da bi opet donijela bogatstvo mudrosti unutar osobnog i zajedničkog života«. U pastoralu se treba potvrđivati neraskidiv odnos između istine i ljubavi. Na kraju predavanja istaknuti su smisao i vrijednost ljudskoga života, te obveza Crkve i svih njezinih članova u njihovu promoviranju, posebice svećenika u njihovu pastoralnom djelovanju. (tv, gk)