Hodočašće Gospićko-senjske biskupije na grob bl. Alojzija Stepinca

Gospićko-senjska biskupija organizirala je u subotu, 27. travnja hodočašće svećenika i vjernika u zagrebačku katedralu na grob bl. Alojzija Stepinca. Hodočašće je započelo misom koju je predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s umirovljenim biskupom Milom Bogovićem i svećenicima biskupije. U ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića hodočasnike je pozdravio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško istaknuvši da se kao vjernici-hodočasnici za ovim oltarom u Stepinčevoj katedrali nalaze u raspoloženju prihvaćanja i dijeljenja oduševljenja i iskušenja. “A kako se ovdje ne spomenuti svjedoka vjere, čiju snagu ste donijeli sa sobom; kako ne vidjeti stradanja i pobjedu ljubavi koja je sažeta u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini? U prostornoj povezanosti koja ujedinjuje Jadran i unutrašnjost hrvatske Domovine, u duhovnoj blizini koja jača crkvenost, molimo jedni za druge, sigurni u svetost blaženoga Alojzija. Hvala vam što očitujete ljepotu naše Crkve i što u Zagrebu smijemo biti njeni dionici.”, rekao je mons. Šaško. Biskup Križić započeo je propovijed podsjećajući prisutne na snagu uskrsnuća i istinskih objava proizašlih iz patnje. „Čovjek s jakim iskustvom Boga u svom životu djeluje neustrašivo bez obzira na cijenu koju će zbog toga platiti. Takvi ljudi drugačije jednostavno ne mogu“, rekao je biskup opisujući Ivana i Petra koji radije slušaju Boga od vlasti, ali i bl. Alojzija Stepinca za kojeg govori da je također, vođen vjerom i dubokim iskustvom Boga, djelovao neustrašivo i protiv nepravde neovisno o tome koja vlast je prevladavala u Hrvatskoj. U svim tim razdobljima prve Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske i komunističke Jugoslavije, Stepinac je bio glas koji viče. Glas koji se čuo i nije se dao ušutkati. Glas koji je osuđivao svaku nepravdu i svaki zločin. Spašavao je što je mogao spasiti, ali je često bio samo glas vapijućeg u pustinji. Usprkos tome, nije nikad zašutio bez obzira što je znao da će ga to koštati. Držao se one Božje naredbe proroka u Ezekielu koji je došao u napast da odustane od svog proročkog poslanja jer ga nitko ne sluša, a mnogi mu prijete. Bog proroku veli: Sine čovječji govori im poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima. A ti ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih. Biskup Križić podsjetio je i na Stepinčevu brigu za sirotinju, osnivanje pučkih kuhinja i Caritasa zagrebačke nadbiskupije u vremenu neimaštine i gladi. Prenio je vjernicima Stepinčevu želju da mole za žrtve patnje kao što je Stepinac, predviđajući početak rata u Europi, pozvao narod na molitvu i euharistijsko klanjanje za mir u svijetu. Također je prenio Stepinčev apel obiteljima da mole krunicu za spasenje i preporod: „Blaženi koji se pouzdavahu u Svetu Djevicu, njihovo je ime upisano u knjigu života.“ Biskup je govorio o aktualnosti Stepinčeve propovijedi te prenio njegove riječi s hodočašća u Mariji Bistrici u srpnju 1945.: „Vama majke pripada sveta dužnost prenijeti na svoju djecu i na svoju unučad vjeru koju su vaši preci čak uz cijenu svoga života usadili u vas.“ U subotu poslijepodne na rasporedu biskupijskog hodočašća je odlazak u Krašić, rodnu župu Blaženika, obilazak spomen kuće bl. Alojzija Stepinca, upoznavanje sa njegovom duhovnog ostavštinom te molitva za kanonizaciju. (IKA; Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)