Grkokatolici i crkva sv. Katarine u Zagrebu

Blagdan sv. Katarine Aleksandrijske svečano je proslavljen u istoimenoj akademskoj crkvi sv. Katarine na zagrebačkom Gornjem gradu u četvrtak 25. studenog misnim slavljem koje je predvodio grkokatolički biskup križevačke biskupije mons. Nikola Kekić.

Pozdravljajući nazočne vjernike i svećenike Vladimir Magić, rektor jedine zagrebačke crkve sv. Katarine, govorio je o povezanosti grkokatoličke zajednice na Gornjem gradu s crkvom sv. Katarine, posebice se spomenuvši 1983. godinu kada je u želji da se katoličkim vjernicima približi istočna liturgija mons. Kekić prvi put predvodio liturgiju u katarinskoj crkvi, a pjevanje je predvodio Ćirilo-Metodov kor.

Danas u ovoj crkvi prvi put predvodite misno slavlje kao biskup, rekao je prof. Magić zaželjevši svima mudrost i hrabrost kakvu je u nasljedovanju Krista imala sv. Katarina.

Govoreći o Crkvi – novom narodu Božjem kao o putujućoj Crkvi te o čovjeku – zaljubljeniku u Krista, mons. Kekić je orisao lik kršćanina koji “misli kao Krist, govori kao Krist i čini kao Krist” i koji sa sv. Pavlom može reći: “Živim, ali ne živim više ja, nego Krist živi u meni”.

“Taj ideal života tijekom dva milenija kršćanstva mnogi su postigli. Oni su u ovome svijetu itekako prepoznatljivi. Oni su svjetlo u tami. Oni zapravo drže ovaj svijet da ne propadne kao Sodoma i Gomora. Radi njih Bog je već toliko puta svijet poštedio od propasti, a tako će biti i u budućnosti sve do konačnog završetka ovoga i ovakvoga življenja”, kazao je mons. Kekić, nadodavši: “Među te pravednike Božje ubrajamo i svetu djevicu mučenicu Katarinu iz Aleksandrije, koju danas slavimo. Nju istočna Crkva naziva velemučenicom jer je velika žena i za svoju nepokolebljivu vjeru u Isusa Krista podnijela velike muke. Kažu da ju je resila izuzetna ljepota. A uz to je bila mudra i pametna. Prava intelektualka.”

Osvrnuvši se na današnje društvo u kojem se često mnogo ulaže u tjelesnu ljepotu, mons. Kekić je ukazao da čovjekova ljepota izvire iz nutrine, iz dubine njegova srca i duše.

“Lijep je onaj koji je Bogu mio. Ta i takva ljepota nikada u čovjeku ne umire, nego je Bog čini još većom i savršenijom. Ako si, dakle, prava, neiskvarena slika Božja, onda si prava Božja ljepotica, Božji ljepotan”, rekao je mons. Kekić pozvavši sve da stanu pred “nutarnje ogledalo, pred ogledalo naše duše” te sami prosude koliko su ružni ili lijepi u Božjim očima, a ako im je potreban dobar kirurg neka ga pronađu u Isusu Kristu koji je po oproštenju grijeha jedini u stanju ružnu sliku pretvoriti u lijepu.

Na kraju misnoga slavlja mons. Kekić je podsjetio na grkokatoličkog biskupa Petra Domitrovića koji je 1620. godine blagoslovio temeljni kamen crkve sv. Katarine te na Marčansku uniju iz 1611. godine, čiju će 400. obljetnicu grkokatolici posebno svečano slaviti tijekom 2011. i 2012. godine. Prisjetio se i zasluge isusovaca, koji su na Gornjem gradu imali svoj kolegij i učilište koje su pohađali i grkokatolički bogoslovi. (p, gk)