Gospodin je pastir moj ni u čem ja ne oskudjevam…


Ne tako davno našla sam se u situaciji kada sam na izgled ostala bez ičega.  Sva svjetovna vrata najednom su se zatvorila i ja sam se osjećala poput ribara praznih mreža. Samo jedna tvoja riječ: „Dođi trebam te!“ . rezultirala je mojim: „Evo me Gospodine.“

Pogled unatrag bio je suviše bolan, naprijed je zbog oblaka tame  bio onemogućen, ali zato se je jasno otvarao pogled prema nebu. Iz njegova plavetnila, poput mane, počela je stizati milost. Milost, koja je poput kamenčića  moj život izgrađivala u nešto  vrijedno, nešto zbog čega se je isplatilo proći golgotu iskušenja.
 Ni jedna patnja uz tebe dragi Bože nije bila ne izdrživa, ni jedna suza nije bila toliko dugotrajna da je Ti ne bi mogao izbrisati, ni jedan osmijeh ne može nadvladati pogled prema križu.

Život je rijeka koja neprestance teče, a mi smo poput lađe koja se bori da opstane na površini. Jedini pravi i istinski kormilar jesi Ti dragi Bože i stoga: „Veslam eto kako si rekao s veslima u rukama u ruci tvojoj….“