Spoznati Boga

Solange CYROT u knjizi „Škola moljenja“ piše o spoznaji Boga: „Nekoć su me učili u katekizmu da je Bog, po definiciji, otajstvo, otajstvo Presvetog Trojstva .. Mislila sam da shvaćanje otajstva znači ostati u uvjerenju da je ono nešto posve neshvatljivo, izvan našeg dohvata i da je razmišljanje o njemu beskorisno utrošeno vrijeme. Danas znam da je to bilo neispravno poimanje otajstva, jedna od onih ukalupljenih misli s kojima se ulazi u duhovni život, a zatim se kroz čitav život ispravljaju i brižljivo sređuju. Dugo sam se pitala: kad je već Bog stvorio čovjeka za sebe i odredio da u njemu nađe svoju potpunost, svoje usavršenje, svoju vječnu sreću, zašto bi htio ostati čovjeku nepoznanica za čitava njegova zemaljskog putovanja? Zašto bi bio tajna koja se može upoznati samo iz onoga što nas Crkva uči, zašto ne bi bio pristupačan našim osobnim traženjima? Bog je čovjeka postavio u krasan okvir što ga je za nj stvorio, u svijet. Zar je moguće da po Božjoj zamisli taj ukras, taj okvir čovjeku bude stvarniji od Boga, prave Stvarnosti radi koje je čovjek stvoren? Mnogo sam o tome razmišljala u trenucima kad me nisu previše zaokupljale obiteljske dužnosti majke. Biblija objašnjava ovaj problem. Može se njezino tumačenje i ne slagati s našim mislima, ipak ona nas jasno i trajno poučava kako Bog hoće da ga upoznamo. Ova je tvrdnja jedna od mnogih blistavih niti što se provlače kroz Bibliju: javlja se pa se gubi, zatim još jasnije zablista, ali nikada ne iščezava. Već je u knjizi Izlaska rečeno: »Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem« (Izl. 33, 11). U Knjizi o kraljevima Bog se objavljuje Iliji na gori Horeb (1, 19). Nisu to iznimke. Biblija je dalje još izričitija. Prorok Hošea u više navrata govori o poznavanju Boga da bi žestoko ukorio narod zbog nehaja: Nema više vjernosti, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže (Hoš. 4, 2). U Božja usta prorok stavlja ove riječi: Ljubav mi je mila a ne žrtve poznavanje Boga, ne paljenice (Hoš. 6, 6).  Prorok Jeremija nešto kasnije ponavlja isto o poznavanju Boga. Kao za Hošea i za njega je to misao vodilja: Ovako govori Jahve: Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna (Jer. 9, 22-23). Psalmi odjekuju sličnim usklikom vjernika: „Lice tvoje, o Jahve, ja tražim,/ ne skrivaj lica svoga od mene (Ps. 27, 8). Bog očekuje da mu se vjernik moli: Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da/ vidi ima li tko razuman Boga da traži (Ps. 14, 2). Psalmi idu i dalje. Iznenađuje u njima iskustveno poznavanje Boga. Nazivaju ga imenima koja jasno označavaju osobnog Boga. Tako u 18. psalmu: »Moja litica, moj bedem, moj zaklon, moj štit«. Ti nazivi znače da su pisci doživjeli Boga kao oslonac, kao branitelja i zaštitnika. Psalmi neprestano govore o Božjoj pravičnosti, o njegovoj vjernosti, milosti i nježnosti… Gdje bi to sveti pisci bili naučili da je Bog htio ostati nepoznat? Kakve su samo jedinstvene riječi pronalazili da slave Boga! Od mnogih evo samo nekih: Jahve mi je baština i kalež:/ Ti u ruci držiš moju sudbinu (Ps. 16, 5)./ Stog mi se raduje srce i kliče duša, / i tijelo mi spokojno počiva (Ps. 16, 9)./ Pokazat ćeš mi stazu u život,/ puninu radosti pred licem svojim,/ sebi zdesna blaženstvo vječno (Ps. 16. 11). Došao je Isus, druga osoba Svetoga Trojstva, Očeva Riječ. Je li Bog mogao jasnije pokazati da ne želi ostati nepoznat? Čitava je Kristova poruka usredotočena na Božje kraljevstvo, na vječni život što ga je naviještao ljudima. Isus je neposredno pred svoju muku nekoliko časaka prije negoli će se predati za nas, nakon Zadnje večere, održao oprosni govor i svećeničku molitvu. To je vrhunac četiriju evanđelja. Moleći pred apostolima objasnio im je svoju poruku o vječnom životu: A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista (Iv 17, 3). Kakvo je to poznavanje Boga? Da li samo jednostavna tvrdnja o Božjoj opstojnosti, čisto umna spoznaja: znam da Bog postoji? Ne! Isus je Židovima rekao da se ne radi o takvom znanju: Mene slavi otac moj za koga vi kažete da je vaš Bog. Vi ga ne poznate, a ja ga poznajem (Iv. 8, 54-55). Na upit Jude Tadeja da li svoje riječi upravlja samo apostolima, Isus odgovara: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv. 14, 23). Mnogo ima svjedočanstava da je Bog vjeran svom obećanju, osobito u apostola Pavla. U svojim se poslanicama Pavao često navraća na spoznavanje Boga i Isusa Krista: » Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu … ( (Fil. 3 7-10). Na drugom mjestu, u pjesničkoj zahvalnici Pavlova je bezgranična želja da na druge prenese svoju spoznaju: “Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstva u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je ‘tu širina, duljina, visina i ‘dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga« (Ef. 3, 14-19). O poznavanju Boga apostol govori sjajnim riječima koje očito pokazuju da se ne radi o razumskoj spoznaji, nego o živom dodiru s njim: “Ne živim više ja, nego Krist živi u meni …« Teško je pronaći riječi koje bi više mogle reći.