Origenov nauk o molitvi
Predstavit ćemo misli o molitvi starog crkvenog pisca Origena pomoću kateheze pape u miru Benedikta XVI.
„U prošloj katehezi posvećenoj Origenu promišljali smo o životu i spisateljskom djelu toga velikoga učitelja iz Aleksandrije, prepoznajući u “trostrukom čitanju” Biblije, što ga je on provodio, pokretačko središte čitavoga njegova djela. Po strani sam ostavio dva vida Origenova nauka – posvetit ću im se danas – koje držim osobito važnim i aktualnim: namjeravam govoriti o njegovu nauku o molitvi i o Crkvi.
Zapravo, Origen – autor značajne rasprave O molitvi – neprestano isprepliće svoje egzegetsko i teološko djelo s iskustvima i poticajima koji se odnose na molitvu. Po njegovu mišljenju razumijevanje Svetog pisma zahtijeva ustvari, više negoli studij, bliskost s Kristom i molitvu. On je uvjeren da je povlašteni način upoznavanja Boga ljubav, te da nema istinskoga poznavanja Krista (scientia Christi) ukoliko se ne zaljubi u Njega. U Pismu Grguru Origen preporučuje: “Posveti se čitanju (lectio) božanskih Pisama; s ustrajnošću se tome predaj. Zauzmi se u čitanju (lectio) s nakanom da povjeruješ i da se svidiš Bogu. Ako se za vrijeme čitanja (lectio) nađeš pred zatvorenim vratima, pokucaj i otvorit će ti onaj čuvar o kojemu je Isus rekao: ‘Čuvar će joj otvoriti.’ Predajući se tako božanskome čitanju (lectio divina), s odanošću i nerazorivim pouzdanjem u Bogu traži smisao božanskih Pisama, koji se u njima skriva u velikom opsegu. Ne smiješ se međutim zadovoljiti time da kucaš i tražiš: kako bi shvatio ono što je Božje neophodno ti je potrebna molitva (oratio). Upravo da bi nas njoj približio Spasitelj nam je rekao ne samo: “Tražite i naći ćete”, i “Kucajte i otvorit će vam se”, nego je pridodao: “Tražite i naći ćete” (Ep. Gr. 4). Odmah u oči upada “uloga začetnika” što ju je Origen imao u povijesti božanskoga čitanja (lectio divina). Biskup Ambrozije Milanski – koji će naučiti čitati Pisma iz Origenovih djela – uvodi lectio divina na Zapad, te je prenosi Augustinu u kasnijoj monastičkoj tradiciji.
Kao što smo već rekli, najviša razina poznavanja Boga, prema Origenu, izvire iz ljubavi. Kako bi to dokazao on temelji svoje tumačenje na značenju koje ponekad ima glagol poznavati na hebrejskom jeziku, kad ga se rabi za izričaj čina ljudske ljubavi: “Čovjek pozna svoju ženu, a ona zače” (Post 4,1). Tako se daje naslutiti da zajedništvo u ljubavi dovodi do najistinskijeg poznavanja. Kao što su muškarac i žena “dvoje u jednom tijelu”, tako i Bog i vjernik postaju “dvoje u istom duhu.” Na taj način molitva ovog aleksandrijskog učitelja dostiže najviše razine mistike, kao što se to vidi u Homilijama o Pjesmi nad pjesmama. Evo u tom smislu odlomka iz prve Homilije, gdje Origen priznaje: “Često sam – Bog mi je svjedok – osjetio da mi se Zaručnik približava u najvišoj mjeri; potom je neočekivano odlazio, a ja nisam mogao naći ono što sam tražio. Ponovno me obuzima želja za njegovim dolaskom, a on se ponekad vraća, a kad mi se pokazao, dok ga držim u rukama, opet mi bježi. Kad nestane, ponovno se bacam na potragu za njim…” (Hom. Cant. 1,7).
U sjećanje se tako vraća ono što je moj prethodnik, kao autentični svjedok, napisao u enciklici Novo millenio ineunte, ondje gdje je vjernicima htio pokazati “kako molitva može napredovati, poput pravog dijaloga ljubavi, sve do točke u kojoj je ljudska osoba u potpunosti u vlasništvu božanskoga Ljubavnika, osjetljiva na dodir Duha, sinovski predana u srce Očevo.” Nadalje je pisao Ivan Pavao II.: “Riječ je o hodu koji je u cijelosti podržavan milošću, koji ipak zahtijeva snažan duhovan napor te poznaje i bolna čišćenja, ali zato dostiže, u najrazličitijim mogućim oblicima, neizrecivu radost što je mistici doživljavaju kao ‘zaručničko jedinstvo'” (br. 33).
