TEREZIJINA GORLJIVOST ZA DUŠE 

Bratska ljubav nije ograničena na one s kojima živimo ili s kojima dolazimo u kontakt. Kao što se Božja ljubav širi na sve ljude i Krist je dao svoj život za sve, tako i naša ljubav mora biti univerzalna. Kad je ljubav jaka, ona rađa gorljivost, gorljivost za slavu Božju, revnost za spas duša. Budući da je bila dostojna kći proroka Ilije, Terezija je uvijek bila raspaljena najgorljivijom revnošću. Ne bez razloga papa Pio XI ju je proglasio zaštitnicom misija. “Ljubav Božja obuzela ju je od njezina djetinjstva”; od njezinih nježnih godina u srcu joj je plamtio žar za dušama. Na blagdan Božića 1886. godine primila je milost koja joj je “promijenila srce“. Ljubav joj je ušla u srce sa željom da uvijek zaboravi na sebe. Doživjela je do tada nepoznatu gorljivost, veliku želju za radom za obraćenje grešnika. Isus ju je učinio ribolovkom duša. Nešto kasnije – bila je to nedjelja u srpnju 1887. – dok je na kraju mise zatvarala svoj misal, slika Raspetog Isusa skliznula je s njezinih stranica, pokazujući joj ruku probodenu i krvareću. Taj prizor potaknuo ju je da doživi neizreciv val osjećaja koji joj je bio sasvim nov. “Njezino je srce bilo ispunjeno patnjom pri pogledu na tu dragocjenu Krv koja je padala na zemlju, a da je nitko nije požurio prikupiti”. To nije bio samo običan osjećaj suosjećanja s božanskim Patnikom s Kalvarije, niti misao o nezahvalnosti ljudi koji zanemaruju tako veliku ljubav, koja je prevladavala u njezinom umu. Prije ju je pogodila tuga kad je vidjela kako se ta dragocjena krv troši, jer je nije imao tko sakupljati i izlijevati na duše ljudi. Od tada je razumjela dio koji joj je Bog dodijelio u djelu otkupljenja, vrstu utjehe koju je očekivao od nje. Njezina uloga bi bila da neprestano ostaje u duhu podno Križa i surađuje u djelu otkupljenja prikupljajući dragocjenu krv i izlijevajući je za dobrobit duša. Od tog vremena nadalje, mislila je da neprestano čuje vapaj umirućeg Isusa koji izražava Svoju žeđ. Molitveni krik zapalio je u njoj žar koji do tada nije poznavala. Izgarala je od želje da spasi grešnike. Obraćenje Pranzinija, koje je bilo plod njezinih molitvi, pomoglo joj je pojačati tu želju. Smatrala je sebe posrednicom “u pravoj razmjeni ljubavi”. Izlila je na duše Isusovu krv i ponudila mu duše pročišćene Krvlju koju je On prolio. Vidjevši da je Terezija animirana takvim osjećajima, mogli bismo zamisliti da bi poželjela ući u misionarsku kongregaciju. No, ona je više željela klauzurni život “kako bi se mogla u potpunosti predati dobrom Gospodinu”. Smatrala je da se u klauzuri može potpunije posvetiti životu samoodricanja i umrtvljenja i da će njezina žrtva biti utoliko plodnija za duše, jer će joj biti uskraćena utjeha za aktivni rad s dušama. Stoga je ušla u Karmel da se potpuno preda Bogu, da savršenije ljubi Isusa i da Mu u potpunosti pripada. Trebamo se također sjetiti da Karmel svete Terezije Avilske ima točno definiranu apostolsku svrhu, koju je odredila sveta Obnoviteljica. To je bila svrha koju je Terezija izrekla na kanonskom ispitivanju koje je prethodilo njezinim zavjetima, kad su je pitali zašto je došla u Karmel. “Došla sam”, odgovorila je, “spašavati duše i posebno se moliti za svećenike”. Nakon ulaska, svim se žarom svoje darežljive duše dala u potragu za tim ciljem. “Kad želimo postići određeni cilj,” napisala je, “moramo se služiti odgovarajućim sredstvima. Isus mi je dao do znanja da će mi preko križa darovati duše; pa što je više rasla moja patnja, to sam je više voljela i to je bio moj glavni cilj pet godina. Međutim, ništa nije otkrivalo drugima moje patnje koje sam trpjela i bile su tim bolnije jer su bile poznate samo meni”. Terezija je znala da nas je Bog učinio svojim pomoćnicima u djelu spasenja i da, na osnovu Općinstva svetih, molitva beznačajne duše, uzdah našeg srca, može spasiti duše naše braće. Zbog toga je donijela odluku da prikazuje sve u tu svrhu i da ništa ne zadržava za sebe. “Ne znam kako uštedjeti”, izjavila je; „sve što imam odmah potrošim za kupnju duša” „Sve što mi pripada, pripada svima. Smatram da je Bog predobar da bi nam davao samo odmjerene dijelove. Tako je bogat da On daje bez mjere ono što od Njega tražim!”.