UMRIJETI IZ LJUBAVI, ŽIVJETI IZ LJUBAVI
Kakva je radost znati da je Isus živ, da je On Život! Kako to možemo zadržati za sebe?
Terezija se nije suzdržala od ovog poziva na radost vjere i ljubavi! Ona je to napisala, ona je to otpjevala: «To je moj raj… to je moja sudbina: živjeti od ljubavi!!!…..» (PN 17,15).
Proglasivši je 19. listopada 1997. crkvenom naučiteljicom, sveti Ivan Pavao II. prepoznao je dubinu i bogatstvo učenja Terezije iz Lisieuxa. U apostolskom pismu Divini Amoris Scientia, kojim je proglašena naučiteljicom, istaknuo je cjelokupnost njezinih spisa kao temelj za ovaj naslov, postavljajući je kao pravu učiteljicu duhovnog života. Među tim spisima su njezine 54 pjesme, od kojih se dvije ističu svojom dubokom teološkom i duhovnom dubinom: Živjeti od ljubavi! (PN 17) i Zašto te ljubim, o Marijo! (PN 54).
Živjeti od ljubavi!, jedna od Terezijinih najpoznatijih pjesama – koju su pjevali mnogi umjetnici tada i sada – sastoji se od petnaest strofa. Prva i posljednja strofa posebno su značajne na ovaj dan Uskrsa:
Na večer ljubavi, govoreći bez prispodobe,
Isus je rekao: “Ako me tko hoće ljubiti
Cijeli život neka drži moju Riječ.
Moj otac i ja doći ćemo ga posjetiti.
I učinit ćemo njegovo srce našim prebivalištem.
Dolazeći k njemu, uvijek ćemo ga voljeti
Želimo da ostane, ispunjen mirom,
U našoj ljubavi!…”
Umrijeti od ljubavi je ono čemu se nadam.
Kad budem vidjela svoje veze raskinute,
Moj Bog će biti moja velika nagrada.
Ne želim posjedovati druga dobra.
Želim biti zapaljena njegovom Ljubavlju.
Želim Ga vidjeti, sjediniti se s Njim zauvijek.
To je moj raj…to je moja sudbina:
Živjeti od ljubavi!!!…..
Terezija je napisala ovu pjesmu u veljači 1895., iste godine kada je napisala rukopis A i napravila svoj čin prikazanja milosrdnoj ljubavi. Do tada je dosegla vrhunac svoje ljudske i duhovne zrelosti, u osmoj godini života u Karmelu. Rukopis C, napisan u lipnju 1897. – samo tri mjeseca prije njezine smrti – sastavljen je uz velike poteškoće zbog njezine bolesti. U njoj razmišlja o svojim iskustvima u Karmelu, svojim duhovnim spoznajama, svojim razmišljanjima o bratskom milosrđu, molitvi, malom putu i svojim poukama novakinjama – mudrosti koju je Crkva prepoznala kao eminentni nauk. Na posljednjoj stranici rukopisa C (Ms C, 36r), ona piše:
«Draga Majko, ovo je moja molitva. Molim Isusa da me uvuče u plamen svoje ljubavi, da me ujedini tako blisko s Njim da On živi i djeluje u meni. Osjećam da što više vatra ljubavi gori u mom srcu, to ću više govoriti: ‘Privuci me’, to više i duša koje će mi se približiti (jadni mali komad željeza, beskorisno ako se povučem iz božanske peći), tim više će te duše trčati u mirisu pomasti svog Voljenog, jer duša koja gori od ljubavi ne može ostati neaktivna, ona će ostati kod Isusovih nogu kao što je to učinila Marija Magdalena, i ona će slušati Njegove slatke i goruće riječi.»
Trčite žurno – poput Marije Magdalene, poput Petra, poput učenika kojega je Isus volio – na Uskrsno jutro! Trči prema sreći, prema radosti, kao Terezija, kao svatko tko se usuđuje! To je pokret Života koji donosi vjera u Uskrslog!
Sretan Uskrs!
