POUZDNJE U BOŽJU PROVIDNOST
Sveta Zélia Martin (čita se Marten, op. p) proglašena je svetom zajedno sa svojim suprugom sv. Louisom Martinom 2015. godine. Njihova kćerka sveta Terezija iz Lisieuxa napisala je ovo o svojim roditeljima, čije su se vrline temeljile na duhovnosti providnosti: “Nebo je mjesto prema kojem su težili svi njihovi postupci i želje.”
Na tom tragu Katekizam Katoličke Crkve u broju 2046 kaže: Svojim životom u Kristu kršćani uskoruju dolazak Kraljevstva Božjega, »kraljevstva istine, pravde i mira«. No zato ne zanemaruju svojih zemaljskih zadaća; vjerni svom Učitelju, oni ih ispunjuju čestito, strpljivo i s ljubavlju.
Za vrijeme svoje teške bolesti sv. Zelia je pisala: “Ako me Bog želi izliječiti, bila bih vrlo sretna jer duboko u sebi želim živjeti. Nešto me košta napustiti muža i djecu. Ali s druge strane, kažem sebi: ‘Ako ne ozdravim, to je zato što bi im možda bilo korisnije da odem…’ “
U drugom pismu govori o životnim nedaćama i kako se nosila s njima: “Bila sam poput tebe kad sam započela svoj posao s čipkom u Alençonu. Pozlilo mi je zbog toga; sad sam mnogo razumnija. Manje sam zabrinuta i pomirila sam se s neugodnostima koje se događaju i koje mi se mogu dogoditi. Kažem sebi da Bog to dopušta, a onda više ne razmišljam o tome. “
Sveta Zélia Martin odgojena je u strogom obiteljskom okruženju, ali je izrasla u krotku ženu ljubavi, koja je imala povjerenja u providnost, a što joj je u konačnici pružilo i iznimnu promišljenost u njezinu djelovanju. Zélie je stremila redovničkom pozivu koji ipak nije mogla ostvariti zbog ozbiljnih zdravstvenih problema. Shvatila je da je Bog usmjerava bračnom životu. Dok je čekala da joj se taj novi poziv ostvari, pokrenula je vlastiti posao sa čipkom. To je dovelo do njezina susreta s Louisom, jer je njegova majka ranije upoznala Zélie i pozvala ih da se upoznaju. Vjenčali su se vrlo brzo nakon prvog susreta. Imali su devetoro djece; pet djevojčica je doživjelo odraslu dob i sve su postale redovnice, a najpoznatija od svih bila je sveta Terezija, odnosno sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa.
Zélie je bila ženski genij koji se trudio živjeti kreposno – brinući se o siromašnima, suosjećajući sa svojim radnicima, držeći se blizu Gospodina kroz sakramente i molitvu – a istovremeno je poticala sve oko sebe na svetost. Išla je na dnevnu misu, pričešćivala se onoliko često koliko je bilo dopušteno, a većinu nedjelja išla je na dvije ili tri mise. Živjela je život prema liturgijskom kalendaru, uključujući hodočašća, povlačenja iz javnosti i post kada nije bila trudna (priznala je da nije voljela post niti se smatrala dovoljno snažnom da ga dovoljno dobro provodi). Obitelj Martin cijenila je nedjelju kao dan istinskog odmora, što je bilo protivno tadašnjoj društvenoj kulturi jer je Francuska kao zemlja pomalo gubila svoju religioznost, tako da je primjerice nedjeljom bilo sve više otvorenih poslova.
Louis je prodao svoju trgovinu satova kako bi pomogao u uspješnijem obiteljskom poslu sa čipkom, koji je vodila Zélie. Bio je to sasvim dobar primjer oštroumlja u braku, čak i ako se takav čin vanjskom svijetu činio potpuno radikalnim – muškarac koji u potpunosti podupire i potiče poslovne napore svoje supruge. Gledano sa stajališta Božje providnosti, načini na koje se muškarci i žene nadopunjuju u bračnom pozivu vrlo su raznoliki. Bog djeluje na sve moguće načine da privuče ljude k sebi, dokle god ostajemo otvoreni Njegovu pozivu i vjerujemo Njegovoj volji.
Zéliein je cilj u odgoju djece bio pomoći im da postanu svetima, a zauzvrat je i sama to postala. Proglašena je svetom zbog načina na koji je proživjela svoj bračni poziv – kakvu nadu ovo daje onima koji su pozvani u brak! Možda često osjećamo da to nije tako pobožan život kao onaj redovnički, ali jedini način da postanemo sveti jest slijedeći Božju volju za svoj život. Njezin izbor načina života, aktivnosti kojima se bavila, njezine izjave te djelotvorno prenošenje vjere dovelo je do toga da je obitelj Martin mogla napredovati i u njezinoj odsutnosti – jer ih je naučila kako biti ukorijenjenima u Kristu i vježbati vrline kako bi veličali Gospodina.
Zélie je umrla u 46. godini nakon godina borbe protiv raka dojke koji je metastazirao. Neizmjerno je patila – njezini se opisi boli u zapisima još uvijek mogu čitati u brojnim obiteljskim knjigama. Ipak, njezina postojanost u patnjama svjedoči o kreposnoj duši koja je znala da je nebo beskrajno bolje od zemlje – a ako Bog dopušta tjelesnu smrt, to je stoga što iz nje može proizaći mnogo dobra. Njezina je smrt još više približila njezinu obitelj Bogu, nadahnjujući mladu Tereziju da prisvoji Djevicu Mariju za svoju duhovnu majku i potičući veliku duhovnost kojom je ta svetica svima nama omogućila da spoznamo ljekovitost naše Crkve.
