Tražiti da nas Bog pročišćava
Sveta Ivana Franciska de Chantal borila se protiv oštre i stroge osobnosti – što je problematično kada osoba želi biti poslušna. Kroz duhovno usmjeravanje i milost, uspjela je pobijediti svoju narav i postati duhovna majka drugima koji traže blagost. U knjizi „Duh svete Ivane Franciske de Chantal kako ga pokazuju njena pisma čitamo Svetičine riječi: “Što se tiče tvog unutarnjeg zauzimanja s Bogom, ne može biti bolje. Ali vidim da se uvijek pomalo brineš, želeći raditi stvari koje Bog ne želi od tebe. Kad tvoj um miruje u njegovoj blizini, zar te to ne bi trebalo zadovoljiti? Ne sadrži li ta božanska Beskonačnost u sebi sve svete tajne Isusa i Marije? Nemojte tada željeti tražiti ili znati bilo što što ti Bog ne želi objaviti. ” “Ako me netko želi slijediti, neka se odrekne sebe. . . ” “Te su riječi temelj svakog kršćanskog i redovničkog savršenstva. Odreći se sebe znači odricati se od svoje tjelesne volje, svih svojih sklonosti, želja, užitaka, zadovoljstava, mlakosti, probanja, humora, prioriteta, navika, podložnosti, odbojnosti i odbojnosti prema teškoćama; drugim riječima, odricati se u svemu i za sve svojeg pokvarenog ja. Borite se da uništite svoj karakter, strasti i sklonosti; jednom riječju, cijele vaše prirode; i to s energičnom voljom, s velikodušnošću i ustrajnim mrtvenjem svega vašeg bića.“
“Uništi, Gospodine, izreži i spali sve što se protivi tvojoj svetoj volji” – Sveta Ivana Franciska de Chantal
Sveta Ivana Franciska bila je supruga i majka koja je na kraju, kao udovica, osnovala skupinu redovnica sa sv. Franjom Saleškim. Imala je strogu osobnost koju je trebalo nadvladati jer je bila previše perfekcionistična s obzirom na utvrđivanja ispravnosti i postizanja “ljudskih” uspjeha na duhovnom području. Sveti Franjo ju je naučio da je bolje biti otvoren za Božju volju, ne dopuštajući da je išta uznemiruje – čak ni prekidi molitve ili usklađivanje njezinih planova s otvorenošću prema Božjoj volji. Naučio ju je dopustiti da joj sve dođe kao prilika da pokaže ljubav i milosrđe i da veliča Gospodina kroz svoj ženski genij. Postala je vrlo nježna u odnosima s drugima – iako to nije bila njezina narav. Morala je čak naučiti biti nježna prema sebi. Sveti Franjo Saleški potaknuo ju je da se manje veže za “savršena” mrtvljenja i više brine o svojoj sposobnosti da traži Božju volju u svojoj molitvi. Za nas to može značiti da jedemo međuobrok kad dojimo bebu, čak i ako smo željeli postiti. To može značiti jesti meso u petak ako smo na večeri, a služi ga naš ljubazni domaćin. To također može značiti da do kasno moramo ostati budni brinući se o bolesniku, a onda kad ujutro prespavamo, još uvijek ulazimo u svoje vrijeme molitve i molimo Boga da nam da milost biti nježni s našom ljudskom prirodom. Nećemo biti savršeni, ali možemo mu ponuditi čak i to. Dakle, možda, kada jedemo meso na bezmesni dan ili ako odgodimo drijemanje 3 puta, možemo ponuditi drugačiji post, kao što je post od aromatičnih dodataka hrani ili osmijeh čak i kad smo umorni. Prevladavanje frustracije, zabrinutosti ili sklonosti razdražljivosti vjerojatno su još značajnija mrtvljenja Bogu – a sve to od nas zahtijeva prakticiranje poslušnosti. Nježnost je ključni dio poslušnosti. Ništa nas ne bi trebalo dovesti u očaj ili strah, čak ni vlastite zadane karakteristike. Mi, prije svega, moramo biti nježni prema sebi. Kad vidimo mjesta na kojima bi trebali biti bolji, gdje trebamo rasti i vrline koje trebamo više vježbati; to bi trebali biti uzrokom radosti, a ne malodušnosti! Trebali bismo biti ponizno radosni što je Bog iznio na vidjelo mjesta na kojima On želi da rastemo. Naša nas poslušnost tjera da se trudimo i ponovno pokušavamo biti sveci, a za što nas samo On može usavršavati. Moramo tražiti od Boga da nas pročišćava. U tome surađujemo dok umrtvljujemo svoje želje za bilo čime što nas razdvaja od volje Božje. Biti u Božjoj prisutnosti trebao bi biti korijen iz kojeg proizlazi sve ostalo u našem životu. Naše molitve trebaju biti da On oduzme iskušenja koja imamo u suprotstavljanju Njegovoj savršenoj volji.
