KAKO SE SV. MALA TEREZIJA SLUŽILA BIBLIJOM 29.1.2023.
1. Ona je – poput sv. Cecilije – Evanđelje uvijek nosila uza se blizu srca, za brzu konzultaciju. Iz knjžice Manual du chrétien (Kršćaninov priručnik) istrgla je četiri evanđelja, i taj svešćić, koji je poslije Celina uvezala, stalno nosila na srcu. Ona o tom piše svom duhovnom bratu, misionaru o. Roullandu: «Sličica koju ste mi poslali stalno mi je na srcu u Evanđelju od koga se nikada ne dijelim. Stavila sam je nasumce u Evanđelje, i evo na koji je odlomak pala (…)».
2. Izraz «nasumce» ističe jedan od načina na koji se je služila Svetim pismom. Često bi otvarala nasumce Evanđelje da bi se posavjetovala u traganju za rješenjem životnih problema. Tako veli u svom jednom razgovoru: «Tada uzeh svoje malo Evanđelje moleć Dobroga Boga da mi on sam odgovori, i oko mi pade na odlomak koji nisam nikada zapazila…» (Ulazim u život. Posljednji razgovori). Na početku svoga Rukopisa A, započinje sa otvaranjem nasumce Evanđelje. Kod otkrivanja svoga poslanja zapisuje: «Kad su mi kod razmatranja moje želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice sv. Pavla da potražim kakav odgovor. Padoše mi u oči 12 i 13 glava Prve poslanice Korinćanima (…)», i tada otkriva svoje zvanje.
3. No, slušajmo što dalje piše u istom pismu gore spomenutom misionaru ocu Roullandu: «Večeras, za vrijeme molitve, razmatrala sam ove odlomke Izaijine što ih smatram osobito podesnima za vas, pa nisam mogla da ih ne prepišem… Htjedoh prepisati sve odlomke koji su me posebno dirnuli…». Iz ovoga je očito da ona i tematski čita Bibliju. «Poput pčele, ona sabire svete riječi, uspoređuje ih, sklapa ih u velike teme po vanjskoj i unutarnjoj sličnosti». Sabire tako biblijske tekstove prema određenoj temi, da se tekstovi uzajamno dopune i osvijetle te se dobije zaokružena misao o velikim zbiljama – o čovjeku, Bogu, vrednotama, i sl. Tu metodu je važno istaknuti, jer postoje danas razne sekte koje izvlače pojedini citat iz cjeline Biblije te ga jednostrano shvaćaju i tumače, zaboravljajući da ga treba razumjeti unutar cjeline Biblije, jer drugi tekstovi ili kontekst pojašnjavaju neke vidike koji u dotičnom citatu nisu nazočni.
4. No, pismo napisano ocu Roullandu nam otkriva još jedan oblik korištenja Biblijom, kad veli: «Večeras, za vrijeme molitve, razmatrala sam ove odlomke Izaijine (…). Ovdje se radi o molitvenom čitanju Biblije. Terezija je obavljala svoju molitvu pomoću Biblije. Čitala je Bibliju u molitvenom ozračju, što znači da je osluškivala preko svetog teksta samog Autora pisanog teksta – Duha Svetoga, otvarala mu pamet i srce da joj protumači značenje teksta. Koncil je jasno naglasio da bi molitva trebala u prvom redu biti hranjena Sv. Pismom (DV 25a; PC 6b). Time je Mala Terezija preteča koncilu.
Danas je to aktualno i u vidu promoviranja molitvenog čitanja Svetog pisma pomoću benediktinske metode lectio divina koja se sastoji od ovih dijelova: čitanje, meditacija, molitva i kontemplacija. Čitanje je primanje Božje riječi, meditacija je poniranje u tu Božju riječ; molitva je razgovor s Bogom; kontemplacija – slatkoća Božje prisutnosti i njegove ljubavi
5. Da bismo Sveto pismo voljeli i da bi ga razumjeli potrebno je željeti živjeti od njega; potrebno gladovati i žeđati pravednosti (Mt 5, 6). Mala Terezija je tu glad i žeđ posjedovala, zato je tako zdušno tražila odgovor u Svetom pismu: «Željela sam biti svetica… Hoću da potražim način… htjela bih naći dizalo… potražila sam u Svetim knjigama… našla sam što sam tražila… nikada nisu nježnije… riječi razveselile moju dušu».
