Na današnju četvrtu uskrsnu nedjelju kroz sve tri liturgijske nedjelje čita se iz desetog poglavlja evanđelja sv. Ivana o Isusu dobrom pastiru, koji ima svoje ovce, koji se brine za svoje ovce, koga slušaju njegove, jer mu poznaju glas i idu za njim. Isus se brine, da bi njegovo stado uvijek imamo dovoljno onih, koje će u njegovo ime pasti njegovo stado. Zato tu četvrtu uskrsnu nedjelju običavamo nazvati nedjeljom Dobrog Pastira. U ovim našim modernim vremenima kada se osjeća po svem svijetu manjak duhovnih pastira papa Pavao VI. je prije trideset osam godina današnju nedjelju proglasio Svjetskim danom molitve za duhovna zvanja. Tako to nastavlja i današnji papa Franjo. Isus je dobri pastir. Sam je tako ustvrdio i potvrdio … I dao je definiciju dobrog pastira. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce (Iv 1 O, 11). Svi su drugi pastiri samo utoliko ukoliko učestvuju u Isusovoj pastirskoj službi. Isus sam izabire pastire pomoćnike, koji će u njegovo ime poći njegovim ovcama. I sam ih šalje. Prvi su bili apostoli … Njih je sam izabrao i poslao … Njima on reče: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite … (Iv) 55, 16) … Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas (Iv 20,21) … Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju (Mt 16,15). Isus neprestano izabire, poziva i šalje … Stalno su Isusu potrebni, nazovimo ih tako, pomoćni pastiri. On sam hoće da tako bude. Zato nastavlja pozivati … I nije škrt u pozivanju … Mnogima upućuje poziv. Poziva u prvom redu mlade … I ne prestaje pozivati … Može se postaviti pitanje: Da li poziva i u našoj sredini? Vjerujemo da poziva … Zašto mu se ne čuje poziv? Zašto ima tako malo onih koji mu se odazivaju? Postoji razlog … Ili buka svijeta zaglušuje njegov zov (kada je buka teško se čuje); ili smo gluhi, pa se ne čuje … Postoji i jedno i drugo. Malo slikovito, ali ipak jasno … Uklonimo buku … Otvorimo uši … Lako je to reći, no kako to učiniti? Postanimo svi više i istinskije Božji … Isus je rekao: Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Lk 1 O, 2). Moliti, to je ono najmanje. To svi možemo. I moramo, jer zapovijed je Gospodinova. Zato je grešni nemar, ako ne činimo bar to. Da li ćemo se oglušiti Isusovom pozivu? Molimo Isusa, da upućuje poziv i u našoj sredini. Molimo ga da on dade da ga se čuje kada poziva. Molimo da se pozvani odazivaju … Molimo da oni koji se odazivaju budu revni, i vjerni, i ustrajni. Da se ne umore … Sv. Papa Ivan Pavao II nas podsjeća: Svaki je život poziv … Poziv na prisni odnos ljubavi … Posebni pozivi u St. zavjetu … Posebni Božji poziv upućen Mariji … Najprije se poziva, a onda šalje. Tko god je poslan, najprije je pozvan. Isusov poziv apostolima … S kakvim je žarom naglasio: Molite gospodara žetve, da pošalje radnika u svoju žetvu … Papina je riječ: Trebamo zaređene službenike, koji će ‘biti trajno jamstvo u različitim mjestima i vremenima, sakramentalna nazočnost Krista Otkupitelja’ (Christifideles laici, 55). Kako podsjeća Papa o ovogodišnjoj poruci za ovu nedjelju, unutar tog velikog zajedničkog poziva, Bog svakome upućuje poseban poziv. Božji pogled pun ljubavi uvijek nas susreće, dotiče nas, oslobađa nas i preobražava, čineći nas novim osobama, piše, navodeći kako se to događa u svakome pozivu. Susrećemo se s Božjim pogledom koji nas poziva. Poput svetosti, to nije izvanredno iskustvo samo za neke, jer je Božji pogled i poziv usmjeren na svaku osobu. Poziv nastaje na taj način zahvaljujući umijeću božanskog kipara koji svojim „rukama” natjera da izađemo iz sebe i postanemo remek djelo kakvo smo pozvani biti. Riječ Božja, naglašava, koja nas oslobađa od samozadubljenja, posebno nas može pročistiti, prosvijetliti i rekreirati. Naučimo slušati i našu braću i sestre u vjeri, dodaje, jer njihovi savjeti i primjer mogu pomoći u otkrivanju Božjeg plana, koji nam pokazuje uvijek nove putove koje trebamo slijediti.