Preobraženje, otajstvo privlačnosti

Događaj Preobraženja nam slikom svijetlosti želi prikazati dubinu odnosa između Isusa i njegova Oca. Baš zato jer je riječima nemoguće opisati stvarnost tog nečuveno snažnog odnosa Ljubavi između Oca i Sina, on koristi sliku svjetlosti. Zahvaljujući događaju Utjelovljenja Riječi ta je stvarnost darovana svakom čovjeku i u njegovu nutrinu stavlja sjeme ovog božanskog odnosa. Ali ono u nama može klijati i rasti samo ukoliko se Isus obratimo poput trojice prisutnih učenika. Kako bi bili dionici Kristova iskustva bilo je prvotno potrebno otići na goru. On nas mora privući u svoje društvo: a to je moguće samo ukoliko učinimo odmak, poštujući pritom naš svakodnevni način života. Potrebni smo novog pogleda, a za to je treba ustrajno moliti Isusa da nas povede sa sobom “sa strane”. Jedino je On u mogućnosti uvesti nas u iskustvo tog dubokog odnosa s Ocem. Uspon je to koji se čini dug i težak! Ali, bitno je ustrajati i moliti Isusa da nas povede sa sobom što god da se dogodilo. Jer, kad stignemo na vrh, bit ćemo zadivljeni! Ovdje su Mojsije i Ilija koji razgovaraju s Isusom o njegovoj muci i smrti na križu. Isus preuzima na sebe svu tamu našeg čovječanstva kako bismo mogli dijeliti njegov sinovski život.  Grijesi, rane, patnje… njemu je dobro poznato koliko je nama ljudima teško prihvatiti svijetlo u kojem on živi zajedništvo sa svojim Ocem. Zato, On svojom Mukom i križem ulazi u srce naše tame, kako bi nas pozvao da neprestance svoje grijehe, svoju tamu i rane, polažemo u Njega. Po toj razmjeni, dariva nam se nova sposobnost prihvaćanja svjetlosti zajedništva s Ocem u Duhu Svetome. Stvarnost koju Isus živi sa svojim Ocem – a koja je na gori Taboru objavljena – nama se na neki način daruje na Kalvariji; kada Njegovu probodenu srcu predamo sve naše tmine, kao i tmine naše braće i sestara, tada u svome srcu zadobivamo milost zajedništva s nebeskim Ocem, onog zajedništva koje je za nas očitovano u Kristovu Uskrsnuću. Ali, to je dugačak put, sličan onome kod Izlaska. Prisjetimo se koliko je tada Židovima bilo teško imati povjerenja u Boga. Stoga, Petar i podsjeća na blagdan Sjenica (Sukkot), koji je do danas Židovima spomen na Božju pratnju i skrb prilikom izlaska iz Egipta. Zajedno s Kristom uzdignuti na gori Tabor, zadobivamo milost svakodnevnog pouzdanja u Boga, koji je prisutan i djelatan u našim životima, kako bi u nama ostvario svoje Obećanje: biti u zajedništvu s njegovim Sinom. I na vrhu brda Tabor, jednako kao i na vrhu Kalvarije, bivamo pomilovani Božjim milosrđem. Nakon toga sve će biti zavijeno u tamu noći, kako bi se naša srca otvorila na Očev glas koji objavljuje svoj dar: Isusa, s nama uvijek prisutnoga, koji nam govori. Jer, samo Njegove riječi imaju nas snagu podići iz tame. Stoga će s pravom Mala Terezija ustvrditi, kako je slušanje Božje riječi “jedini uvjet naše istinske sreće”(cfr. LT 165) Sam Bog dopušta da uđemo u ovu noć, kako bismo mogli otkrili pravo svjetlo, Isusovu unutarnju prisutnost, u našim srcima. To nas iskustvo, istina, duboko potresa, jer nam otkriva našu bijedu i naš grijeh. Usprkos tome, ova nas objava ne poziva na strah, krivnju ili još gore, da okrenemo leđa svjetlu. Naprotiv, pozvani smo prihvatiti svoju slabost, i od nje krenuvši, obnoviti našu želju za potpunim predanjem Božjem milosrđu, milosrđu koje nam je pokazao sam Isus. «Čim je glas utihnuo, Isus ostade sam.» Kada je riječ o Očevu glasu i Isusovoj nazočnosti vidimo da se čujno i vidljivo ujedinjuju. Stoga nas Otac i upućuje da svoj pogled upremo u Isusa, koga valja gledati i slušati. Terezija Avilska prenijela je ovaj poziv svojim sestrama karmelićankama: «Samo vas molim da ga čuvate» (Put 26,3). A možemo reći da je taj poziv upućen i svima nama! Što ga više izabiremo gledati, slušati, prihvaćati njegovu prisutnost, to više u nama raste želja da živimo dubinu Njegova života. Isus samo čeka našu želju, bez obzira koliko nestalna u svojim počecima ona bila. Ako smo ustrajni u upravljanju našeg pogleda prema Njemu, živjeti ćemo trajno u prisutnosti Njegova sjaja. Uskliknimo sa svetom Elizabetom od Trojstva: «Očarajte me da više ne izlazim iz sjaja vaših zraka» (Osobne bilješke 15). (KArmelske korizmene duhovne vježbe – jedan dio)