Što se više približava Božić, to više raste i čežnja za Isusom … Božić nam je već sasvim blizu. Zato je i čežnja za Isusom na vrhuncu – ta tako radosna čežnje. Ta je čežnja za pravog Isusovog vjernika prožeta potpunom sigurnošću da će biti ispunjena … Nadati se nečemu, a ne biti potpuno siguran, to ne može roditi potpunom radošću. Takva je npr. nada kad netko igra na lutriji … Takva je i nada seljaka, koji do zadnjega nije potpuno siguran da će brati obilne plodove. Takva je i nada bolesnika, koji očekuje zdravlje … Nadati se i biti potpuno siguran, tek to donosi potpunu radost. Takva je nada djeteta, koje očekuje dobrog oca iz tuđine da će nešto donijeti. Takva sigurna nada je i našeg očekivanje Spasitelja. Izraz te sigurne nade je kliktaj ulazne pjesme današnje mise: Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja, da procvjeta Spasiteljem (Iz 45,8). Nada i pouzdanje … To daje životu hrabrost … Ima takvih situacija, koje mogu podnijeti samo hrabri … To daje životu optimizam … Optimizam i u neprilikama … To daje životu radost … Radost i u poteškoćama … Tako su doživljavali bl. Alojzija Stepinca – radosna u poteškoćama … Prorok Mihej u prvom čitanju nam govori da je Spasitelj, kome se s radošću nadamo, naš mir: On, on je mir! (Mih 5,4). Što je to mir? Možda ćemo najbolje shvatiti mir, ako ga usporedimo s nemirom … Slično se i zdravlje to lakše shvati, ako ga se usporedi s bolešću. Tek bolesnik pravo shvaća što je to zdravlje. I prozebao, što je topla sunčana zraka … I dijete bez majke, što je to majka … Nemir u duši – to je crv, koji grize; trn koji bode; to je pakao u duši … Nemir u obiteljima – to je … Recite vi sami što je to … Nemir u svijetu – to su ratovi, porušeni domovi, prolita krv, smrt očeva i sinova … To su suze, jauk i bol … A mir, što je to mir? Mir u duši – to je ono kada u njoj nema crva koji grize, ni trna što bode, ni pakla – već radost, ona istinita radost. Mir u obiteljima – to je vedrina, toplina, sunce … Mir među narodima – to su otvorene granice i otvoreni zatvori, ukinuti vojni budžeti, napuštena vojna industrija, obustavljena proizvodnja oružja, svijet bez vojnih blokova i armija … To je bratstvo u istinitoj istini, u pravednoj pravdi, u slobodnoj slobodi. To je prava jednakost među svim ljudima na svijetu. Obećani Spasitelj, On je mir! Da, samo on! I nitko drugi! Dok se to ne shvati i dok se to ne prihvati, mira biti ne će … Mnogi ga obećavaju bez njega i mimo njega, ali ga još nitko nije dao. I nitko ga bez njega ne će dati, jer ga bez njega ne može biti – jer On, on je mir! (Mih 5,4). Ovakvi kakvi jesmo – i mi sami, i drugi oko nas, i svi u svijetu – nismo sposobni za taj mir. Potrebna nam je svima obnova, koje nema bez pomoći Božje. Zato vapijmo Bogu našemu: Gospodine, Bože naš, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas. Ne ćemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje! (Ps 81,19-20). Obnova je u ovome: Vršiti, Bože, volju tvoju (Hebr 10,6). Božji je Sin došao na svijet vršiti volju Očevu. Božji nas je Sin spasio, jer je vršio volju Očevu. I mi možemo doći do spasenja samo tako, da prihvatimo volju Očevu … Najdivniji nam je primjer u tome Ona, koja je na Božju poruku spremno odgovorila: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1,38). Ona je tom poniznom poslušnošću i poslušnom vjerom primila Onoga, koji je mir naš. A kad ga je primila, nije ga zadržala samo za sebe. Donijela ga je najprije Elizabeti i njezinom sinu … Nosi ga zatim svima nama. Svakom pojedincu i čitavom svijetu s molbom, da ga primimo, jer ona najbolje znade, da je samo On, On jedini, mir naš. Amen.