Pripravite put Gospodinu

Tama današnjeg našeg razmišljanja je: Gospodin dolazi, pripravite mu put; mi ovdje i sada … U tom smislu evanđelje iznosi pred nas lik Ivana Krstitelja. On odlazi u pustinju da se najprije sam pripravi za dolazak obećanog Mesije – Spasitelja, koji je obećani koji ima doći da spasi Izraela … Evanđelje nas izvještava, da je u njegovu osobnu pripravu utkano odricanje i pokora … Zapisao je sv. Matej: Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med (Mt 3,4). Slika je to pravog isposnika i pustinjaka. Isposništvo i pustinja – to je Ivanova priprava. To nije bilo da to ljudi vide … Nakon što je pripremio sebe, počeo je drugima propovijedati obraćenje i pokoru, da se tako pripreme za Mesijin dolazak On je najveći propovjednik Mesijinog dolaska, najveći adventski propovjednik. „Božji cestar“ kako ga netko slikovito nazvao, jer je pripremao put za dolazak Gospodnji … U tom smislu progovara on u odlomku današnjeg evanđelja snažnu riječ:

Pripravite put Gospodinu … Poravnite mu staze …

Ivan to pobliže tumači:

Svaka dolina neka se ispuni …

Svaka gora i brijeg neka se slegne .. .

Što je krivudavo neka se izravna .. .

Hrapavi putovi neka se izglade .. .

Ni danas nema boljih pravila za gradnju i održavanje cesta i putova po kojima dolazi Spasitelj … Mi znamo da je Ivanov govor slikovit govor i da ga treba shvatiti i prihvati u prenesenom smislu … I u nama zjape praznine, zbog kojih Spasitelj ne može k nama doći … Treba ih ispuniti … Pred ulaz u našu dušu postavile su se gore i brežuljci. Treba ih ukloniti, da bi Spasitelj mogao doći … Mnogo toga je u nama krivudavo; mnogo se toga krivoga uvuklo u našu dušu, čega Spasitelj ne može podnositi. Hoćemo li imati Spasitelja, moramo to izravnati … Toliko je toga u nama hrapavoga. Treba to izgladiti, jer to priječi dolazak Spasitelju k nama. Što nam je činiti, da bi Spasitelj došao k nama, znademo – samo ako to iskreno želimo znati. Hoćemo li ga zaista imati u sebi kao Spasitelja, moramo to učiniti. Ne učinimo li to, ne ćemo ga imati u sebi; on ne će moći doći k nama. Ova Ivanova riječ poruka je i nama … Kao kršćani pozvani smo da Gospodinu pripravimo put da nam dođe. Kako? Najprije da se sami obratimo; ne samo da se jednom obratimo, već da se svaki dan živimo obraćenje, jer u svima nama postoji nešto što nas navodi na krive putove … Obratiti se mora onaj, koji nije dosta okrenut na pravu stranu. Tko to može za sebe reći da je potpuno i dosta okrenut na pravu dobru stranu? Zatim moramo u tom pomagati i drugima i riječju i primjerom. Najprije onima oko sebe, onima koji su nam blizu. Znademo dobro da drugi nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Možda malo manje prepoznajemo u tom sami sebe. Zar nismo u nekoj napasti, da sebe smatramo boljima od drugih? Zar nismo takvi, barem u malom, da smo slični onom farizej u, koji je u Hramu ponosno molio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi … (Lk 18,11). Tko bi mogao za sebe ustvrditi, da nije, barem u malom, bio sličan onomu koji je dobro vidio trun u oku svojega brata, a nije opažao brvna u vlastitom oku? (usp. Mt 7,3 sl.). Zato pomagati drugima oko sebe … Koliko ima onih kojima je potrebna naša pomoć! Ali ne pomagati drugima samo u materijalnim potrebama … Širimo i primjerom i riječju, a osobito djelima, oko sebe pravednost, ljubav, radost i mir. Dakako, da najprije na to trebamo poticati druge vlastitim primjerom. Bježimo od toga da bismo bili onakvi kakav je bio ponosni farizej u Hramu koji je govorio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi … (Lk 18, 11). Ili poput onoga koji je dobro vidio trun u oku svoga brata, a nije osjetio u vlastitom oku brvna (us. Mt 7,3). Zatim pomagati ljudima oko sebe u svakom pogledu … Širimo oko sebe pravednost, ljubav, radost, mir. .. Bolji svijet ne će među nama nastajati bez i našeg zalaganja … Imajmo na pameti pouku apostola Pavla iz poslanice Galaćanima: Dok imamo vremena činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri (6,10). Svi koji prihvate pouku i poruku Preteče Ivana, vidjet će spasenje Božje. Amen.