Evo nas na početku našega ovogodišnjeg adventa. Evo nas na početku nove crkvene, liturgijske godine. U njoj ćemo ponovno doživljavati i proživljavati otajstva našeg spasenja … Jedna je crkvena godina prošla, druga došla. Jedna je prošlost, druga budućnost. Između te prošlosti i budućnosti stavljen je naš život. Mi živimo svoju sadašnjost. Središnja misao adventa je Gospodinov dolazak. Vrijeme ima tri dimenzije. Prošlost, sadašnjost i budućnost. Svaka je ova dimenzija ispunjena Gospodinovim dolaskom … Gospodin je došao. On dolazi i sada. On će opet doći … Na početku ljudske povijesti Bog čovjeku obećava pomilovanje. Obećano pomilovanje će ostvariti Spasitelj kada se pojavi na ovom svijetu. Vrijeme očekivanja Spasitelja naziva se starom erom, koju mi vjernici nazivamo još i Starim zavjetom. Od dolaska Spasiteljeva pa nadalje vrijeme se naziva Novom erom, koju mi vjernici još nazivamo Novim zavjetom. Vrijeme adventa nas ponajprije podsjeća na Stari zavjet. Podsjeća nas na čovjekov grijeh u raju zemaljskom, na Božju ljubav kojom Bog palom čovjeku obećava Spasitelja, na očekivanje dolaska Spasiteljeva. Čitav je Stari zavjet ispunjen tim očekivanjem. Pravednici su Starog zavjeta vapili, da Bog uskori vrijeme Spasiteljeva dolaska. Svi ti vapaji kao da su sažeti u potresnoj molitvi proroka Izaije: Rosite nebesa odozgo, i oblaci daždite Pravednika. Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem (Iz 45,8). Ove prorokove riječi su nadahnule autora naše lijepe adventske pjesme Padaj s neba, roso sveta. Da, u ovo adventsko vrijeme Crkva nam želi staviti pred oči sve ono vrijeme prije Spasiteljeva rođenja. Ali ona se kod toga ne zaustavlja. Crkva naviješta neprestano svojoj djeci i čitavom svijetu, da se obećani i očekivani Spasitelj pojavio na svijetu u osobi Isusa Krista. Rodila ga je nazaretska Djevica Marija u vrijeme rimskog cara Augusta u judejskom gradiću Betlehemu. Crkva naviješta, da je taj Isus, nazvan Nazarećaninom izvršio djelo otkupljenja. Mi znamo: vrhunac tog djela otkupljenja je Isusova muka i smrt na križu … No Crkva nam neprestano stavlja pred oči i to, da je Spasitelj neprestano prisutan u svojoj Crkvi. Prisutan je zato, da bi se susreo sa svakim čovjekom na ovom svijetu, došao u srce, u dušu svakog čovjeka. Dolazak Spasitelja k nama – to je naše sadašnje došašće. Za nas je uzalud što je Spasitelj došao na svijet, ako ne dođe k nama, ako mu ne dozvolimo da se u središtu našega bića susretne s nama. A on tako želi doći; i dolazi u svako srce koje mu pripravi put i otvori svoja vrata. Stav čovjeka koji želi Spasitelja, koji očekuje njegov dolazak i susret s njim u samom središtu svoga srca mora biti vjera. Nije ovdje riječ o vjeri koja prihvaća samo stanovit broj vjerskih istina, već o vjeri koja uočava otajstvenu Gospodinovu prisutnost u sakramentima, u (nedjeljnom) slavljenju svete mise, u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Riječ je o vjeri koja obasjava čovjekove životne pute i koja mu je istinsko pravilo života, a ne tek stanovit broj čisto izvanjskih običaja. Stav kršćanina je i to, da on nastoji doživjeti kako on sam nikako nije sebi dostatan. Velika je oholost i veliko je siromaštvo duše misliti, da smo si mi sami dosta, i da nam nikoga ne treba. Potrebni su nam zaista i drugi ljudi, ali ni oni nam nisu dosta. Nadasve nam je potreban Bog. Da bismo imali Boga potrebno nam je ostaviti put grijeha i zla i živo se trsiti, da hodamo putem svjetla, ljubavi, dobrote. To se drugim riječima naziva obraćenjem. Advent je posebno milosno vrijeme u kojem bismo morali doživljavati svijest da smo grješnici, da nam je potrebno obraćenje i da se moramo iskreno trsiti, da u svom životu neprestano ostvarujemo obraćenje. Govoreći o obećanom Spasitelju, o njegovom očekivanju i dolasku za vrijeme cara Augusta, Crkva ne može, a da se ne sjeti i onog dolaska Spasiteljeva na svršetku povijesti. O tom zadnjem dolasku ispovijedamo moleći Vjerovanje: I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Htjeli to ljudi ili ne – Spasitelj će doći … Kakav će biti taj zadnji dolazak Spasiteljev za nas? To ovisi od naših sadašnjih susreta s njim. O našem sada ovisi naše vječnost. Da li razumijete što to znači? Blago nama budemo li to shvatili i uzeli k srcu. Amen.