Zadnja je nedjelja crkvene godine i ujedno svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja. Ova je svetkovina kao kruna na crkvenu godinu. Ona kao da nam doziva u pamet onu konačnu točku, koja će označiti svršetak čitave povijesti. Nakon toga će slijediti veliki početak. Točku ima rečenica. I knjiga ima svoju zadnju točku … I ljudski život. .. I sva će je povijest imati … Iza točke u rečenici slijedi nova rečenica. Iza točke na kraju knjige može slijediti nova knjiga. Iza točke na ovaj zemaljski ljudski život slijedi život s onu stranu groba; tako kršćanski vjerujemo. Iza točke na svu ljudsku povijest slijedit će nešto sasvim novoga. Zanosno je tu svetu i vječnu novost proročkim riječima opisao apostol Ivan u Otkrivenju. Evo nekoliko njegovih riječi: I vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica okićena za svoga muža (Otk 21, 1-2). I dođe jedan od sedam anđela … i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragog kamena, kamena slična kristalnom jaspisu … (Otk 21,9). U tom svijetlu zagledajmo se u otajstvo Krista Kralja i njegovog kraljevstva … Davno je Psalmist navijestio Krista Kralja: Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom. Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: ‘Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed kraljeve zemaljske. Vladat ćeš njima palicom gvozdenom’ (Ps 2,6-9). Danijel je to u proročkom viđenju vidio ovako: Gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovede ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena, puci i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada ne će proći, kraljevstvo njegovo ne će propasti (Dn 7,13-14). Kod navještenja anđeo reče Mariji: Evo zače! ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, kraljevat će nad domom Jakovljevim navijeke i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja (Lk 1,31-33). Kada je sve izgledalo protivno, Isus je pred Pilatom posvjedočio daje kralj. Odgovori Isus: ‘Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi se sluge borili da ne budem predan Zidovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.’ Nato mu reče Pilat: ‘Ti si dakle kralj?’ Isus odgovori. ‘Ti kažeš: Ja sam kralj’ (Iv 18,36-37). Ivan je za njega napisao u Otkrivenju: Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva (Otk 17, 14). I vidjeh nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisana ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu je riječ Božja. Prate ga na bijelcima vojske nebeske, odjeven u lan tanan, bijel i čist. Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. Na ogrtač, o boku, napisana mu je ime Kralj kraljeva i Gospodar gospodara (Otk 19,11-16). Ovo su slike onoga konačnog ishoda … Priznajemo – blijeda slika. Sada je taj Kralj pun sućuti i dobrote. On je spasitelj koji svoj život daje za nas. Bit je njegove ljubavi u riječima: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Upravo je to on učinio za nas … Kralj bez kraljevstva nije ništa. To je pusta fikcija. Isus ima kraljevstvo. On je došao navijestiti Kraljevstvo … Njegove su riječi: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratit se i vjerujte evanđelju (Mk 1,15). To je kraljevstvo već – početno i u razvitku – prisutno među nama … To je naglasio sam Isus: Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama (Lk 17,21) … Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad odraste veće je od svega povrća. Razvije se u stablo i dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama (Mt 13, 31-32). Koje i kakve su oznake kraljevstva Kristovog? Sažeto nam to iznosi pred nas Crkva u misnom predslovlju današnje mise: To je vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Divnog li kraljevstva! I divnog li života u takvom kraljevstvu! Tko ga ne bi poželio? Zadaća je svakog istinitog kršćanina, da se zalaže za to kraljevstvo. Od sadašnjega zalaganja ovisi ono buduće dioništvo u punini sjaja i slave toga kraljevstva. Apostol Pavao je zapisao za Isusa Krista Kralja: Zato Bog njega preuzvisi i dade mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist je Gospodin! – na slavu Boga Oca (Fil 2,9,11). Kada završi povijest i sve povijesno Krist će izreći zadnji i sveopći sud povijesti. Bit će to najveličanstveniji sud! Najpravedniji sud! Sud bez priziva! Bit će ispravljena sva nepravedna suđenja i nepravedne presude…Bit će rehabilitirani svi nepravedno osuđeni… Sve će biti ispravljena … Na koncu će biti izrečena presuda. Veliki finale svega apostol Pavao nadahnut Božjim Duhom opisao je riječima: Doista, on (Krist) treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će pobijeđena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podložena, jasno – sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podložena, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da bude Bog sve u svemu (1 Kor 15,25-28). Opet ponavljam: sve su ovo samo slike, blijede slike. Stvarnost mnogo veličanstvenija. Zapravo neizreciva. Drugačije ne znamo i ne možemo … Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove! Dođi kraljevstvo tvoje!