Tko nije protiv nas, za nas je

Mnoštvo nam pouka za pravi ljudski i kršćanski život pruža Božja riječ današnjih misnih čitanja … Pođimo od prvog čitanja …U čovječje je srce usađena sebičnost. Posljedica je to istočnog grijeha. Upravo je u toj sebičnosti gnijezdo u kojemu se rađa oholost, tlo na kojemu raste zlo oholosti. Onaj naš ‘ja’ koji mora daleko stršiti nad drugima … U toj sebičnosti i oholosti čovjek želi i Boga i Božje uvijek imati na svojoj strani … Kao da je Bog više naš i za nas, nego drugih i za druge … Božja nas riječ poučava, da nije tako … Bog je svima Bog, i svi smo Božji … On svima dijeli svoje darove Dijeli ih onako kako to on sam hoće. O tom Bog ima svoje kriterije, koji nam mogu biti nejasni, i nerazumljivi, i čudni… Kada su ono radnici iz Evanđelja koji su bili prvi pozvani na rad u vinograd negodovali što ih je u plaći gospodar izjednačio s onima koji su došli raditi na svršetku dana, gospodar vinograda im je odgovorio: Zar je tebi krivo što sam ja dobar (ev.). Iako mi Božjega ne shvaćamo ni ne razumijemo, znajmo da Bog ipak ima uvijek pravo i da radi pravo. Nemojmo se zato narivavati Bogu niti prisiljavati Boga da radi po našem. Nemojmo Bogu biti savjetnici koje bi on morao slušati … Pokušajmo prvo čitanje shvatiti upravo u tom smislu … Drugo misno čitanje progovorilo nam je o bogatašima i bogatstvu i nepravdama koje počinjaju bogataši zgrćući blago … Nije naš Bog onaj, koji bi tražio i želio siromaštvo i stradanje, glad ili koju drugu patnju … On gladne hrani i napunja dobrima (v. Veliča) … On obećava obilje kao blagoslov … Ali nas riječ Božja uči, da nije vrhovna vrijednost i zadnja zadaća života zgrtanje materijalnog blaga … Nije zato što bi tada čovjek usmjerio sve svoje sposobnosti i sile na krivu stvar … Nije zato što u tom slučaju ne bi ostalo vremena za one vrijednosti, koje su važnije i vrednije od materijalnoga … Materijalno bio trebalo biti samo sredstvo za život u kojem je potrebno ostvariti onaj istiniti smisao postojanja … A zatim – često je materijalno zgrtanje i izrabljivanje drugoga i otimanje tuđega … To je posebno teški zločin, ako je na taj način drugome prouzročena patnja i oteto mu ono što mu je najnužnije za život. .. Neću tvrditi, ali mi se čini da je veoma teško, gotovo nemoguće steći veliko bogatstvo, a da to nije na račun drugoga. Bogatstvo stečeno na račun drugoga je nepravedno bogatstvo. Takvim bogatašima-nepravednicima upravljena je Božja prijetnja: Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im vi uskratiste – viče, i vapaji žetelaca dopriješe u uši Gospodina nad Vojskama (2.č.). Zagledajmo se malo i u pouku riječi evanđeoskog odlomka … Apostoli kao da se zgražaju što netko, koji nije iz njihove grupe u Isusovo ime izgoni zloduhe … Oni bi željeli da to Isus spriječi. A on ih poučava: Tko nije protiv nas, za nas je (ev.). Isus poučava kako njegov učenik mora biti širok i snošljiv. Jedne druge zgode Isus je izrazio istu misao drugim riječima: Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa (Mt 12,30). Ne tražiti sebe i svoje, već Isusa i Isusovo. To je oznaka istinitog Isusovog sljedbenika … Uistinu, tko vas napoji časom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, ne će mu propasti plaća (ev.). Onome naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more (ev.). Zato, ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obadvije ruke otići u pakao, u oganj neugasivi (ev.) … Najkonkretnije pouke koje bismo trebali uzeti ozbiljno k srcu: Ne polagati nadu u bogatstvo. Ono prolazi i trune … Čuvati se svake nepravde … Ako već dođe do toga, radije nepravdu trpjeti, nego li je činiti … Na koncu će biti sve izravnano … Svako dobro će biti nagrađene; svako zlo kažnjeno … To će po pravdi učiniti Bog. Po svojoj pravdi … Biti velikodušan, prema svima otvoren. Radovati se tuđem dobru. Radovati se što Bog i drugima daje duhovna dobra, koja su na korist zajednice Crkve. Činiti drugima dobro iz osvjedočenja vjere s uvjerenjem da što tako činimo drugima, to zapravo činimo Isusu i daje on i za najmanje takvo djelo siguran i obilan platac. Čuvajmo se da ne sablažnjavamo drugih, posebno one koje je Isus nazvao malenima … Budimo odlučni i prema onom našem zlu, koje nam pogađa vlastitu dušu. To znači ono ‘odsjeći vlastitu ruku’, ‘iskopati vlastito oko’ … Sve žrtvovati da bi se postigao vječni život.