Isusova riječ je istina

Na istoj Zemlji žive i dobri i zli, pravednici i nepravednici … I na istoj Zemlji žive zajedno i pomiješano … I najčešće nije to mirni suživot … Nepravednici najčešće ne podnose pravednike. Kao da postoji neki mehanizam po kojem pošten čovjek, vjernik smeta onima koji se protive Bogu i zakonu Božjemu … Bit će najvjerojatnije da je pravednik trajni ispit savjesti nepravedniku, koji mu predbacuje njegovu zloću, i zato ga ovaj želi ukloniti. O tom zlom mišljenju, o tom napadu nepravednika na pravednika progovorilo nam je prvo misna čitanje … Bezbožnik na svoj bezbožnički način razmišlja o pobožniku … On mu je lud … Pred njim je propast … I upravo mu zato i on snuje propast … Tako je bilo davno, kako to opisuje mudrac u prvom misnom čitanju … Ni danas nije često i prečesto drugačije … Rekoše bezbožnici: Postavimo zasjedu pravedniku (J.č.). A zašto? Jer nam smeta, protivi se našem ponašanju (J.č.). Bezbožnik misli, da je ludost pravednika upravo u njihovom svršetku. Ovdje bezbožnik misli, da je taj svršetak, konačni svršetak svega, ovaj zemaljski čovjekov život; jer da nakon njega ničega više nema … S takvim uvjerenjem bezbožnik govori: Pogledajte jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak (J.č.). Pravednik je ne tek čovjek ovoga zemaljskog života. On je bitno čovjek nade. One nade u koju je on stavio sav ulog svoga života … Pravednikova nada je Bog. On vidi svoju konačnicu s onu stranu smrti … Zato se on ne plaši niti smrti … Nije li to i bitni životni stav i jedne bosonoge karmelićanke?! Bez toga je nezamisliv život u Karmelu. Psalmist pred nas iznosi molitvu nade pravednika … Spasi me, Bože, svojim imenom – jakošću svojom izbori mi pravdu! Poslušaj, Bože, moju molitvu, i usliši riječi usta mojih (Pripj. ps.). I uvjeren je pravednik da će mu Bog pomoći … On kao da već gleda prisutnu Božju pomoć: Evo Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. .. (P.ps.). U tom kontekstu slušamo i riječi Isusove u evanđelju. Isus je prvi među svim pravednicima koji pate. On svojim božanskim znanjem unaprijed vidi kako će biti predan u ruke grešnim ljudima, koji će ga ubiti. Proriče svoju patnju, ali kao konačni ishod naviješta i uskrsnuće. Zapisao je evanđelist Matej njegovu riječ: Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali će on treći dan uskrsnuti (Mt 17,23).  Konačnica je dakle veličanstvena i za nju se isplati položiti svaku cijenu … Apostoli su u početku bili okrenuti ovozemnosti. Oni još ne razumiju Isusa … Oni žele biti prvi ovdje … Isus poučava apostole kako se pred Bogom postaje prvi. Pouka za sve ljude.  Kad je sveti Marko pisao svoje Evanđelje, apostoli su već sve razumjeli. Primili su Duha Svetoga, koji ih je poučavao o svemu … Apostol nas Pavao poučava: Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano (Rim 15, 4). Nama, da se trsimo da budemo uistinu pravednici po Božjoj riječi. I da kao pravednici stavimo sav ulog života u nadu u Božju riječ. Tko s takvim raspoloženjem ovo sluša i prihvaća, taj će shvatiti i prihvatiti veliku poruku Isusove riječi: Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj (ev.). Kako je Isus poučio svoje, tako je i sam prvi učinio. Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mt 20,28). Kada je na zadnjoj večeri oprao noge apostolima rekao im je: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što sam ja vama učinio (Iv 13, 15). Isuse, daj nam da budemo uistinu po tvojoj riječi, jer tvoja je riječ zaista istina (Iv 17,17).