IZVORI TEREZIJINOG MALOG PUTA
I danas u ovoj emisiji nastojimo odgovoriti na pitanje: „Kako je Terezija otkrila svoj mali put duhovnog djetinjstva?“ U potrazi za tim putem okrenula se Svetom pismu. Bog joj je već dugo govorio preko Svetog pisma.
Jednog je dana slučajno otvorila zbirku tekstova Starog zavjeta koju je napravila njezina sestra Celina i pronašla je ovaj odlomak: “Tko je malen, neka dođe k meni” (Izr. 9,4).
Odgovor je bio primjeren. Da bismo postigli svetost moramo biti mali. Čak je potrebno rasti u malenosti. Ali budući da je zbog svoje malenosti ne možemo postići vlastitim snagama, nužno je pribjegavanje Bogu.
Međutim, rješenje je ostalo nepotpuno. Što bi Bog učinio za malenu koja mu je došla? Još je jednom otvorila bilježnicu sa citatima i Bog je na usta Izaije (66,12) odgovorio: “Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima”.
Ovaj put odgovor je bio konačan. Bog bi kroz Krista (božanski “lift”) podigao malu čak do Sebe i učinio je sveticom.
Stoga, da bismo mogli biti sveti, moramo Bogu ići poniznošću, pouzdanjem i predavanjem: duhovnim djetinjstvom.
Tko uđe na taj put i preda se Kristu, on ga odvodi u Božje srce koje nas posvećuje.
Ovaj put duhovnog djetinjstva Terezija je nazvala “malim putem, vrlo ravnim, vrlo kratkim – potpuno novim”.
Put je RAVAN, jer je uklonio duhovne kompliciranosti koje su bile poput toliko zaobilaznih putova u našem hodu prema Bogu.
Put je KRATAK, jer je iskren, pojednostavljuje duhovni život, posebno ga svodi na poniznost i ljubav koja se pouzdaje.
Put je NOV, u usporedbi sa sistemima koji su tada bili u modi, ali i zato što ona više nego itko prije inzistira na milosrdnoj Ljubavi. Isus je, govoreći o ljubavi, na sličan način rekao da nam je dao novu zapovijed, iako je ta zapovijed već bila dana. Ali On ju je podigao na više savršenstvo.
Treba primijetiti da se Terezijin put ne temelji, kao što se smatralo, na Isusovim riječima: “Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3). Ovaj tekst se uopće ne pojavljuje u cijelosti u Povijesti jedne duše; i, nakon svega, ovaj tekst ne sadrži cjelovit odgovor na pitanje koje si je Terezija postavila. Jer te riječi traže nenavezanost i povratak u stanje poniznosti i malenosti koje je Terezija već dostigla. Stoga je na gore navedenim tekstovima Izreka i Izaije utemeljen njezin Put. One nam daju pravo značenje Terezijinog nauka i istodobno izražavaju njezine duboke teološke temelje.
Terezija nikada nije namjeravala sistematizirati svoje misli i intuicije niti elemente svoje duhovnosti koji su raštrkani u tekstovima njezinih spisa i u njezinim razgovorima.
Prvu aluziju na duhovno djetinjstvo nalazimo u pismu koje je napisala Celini 18. srpnja 1893. Njezin se “Mali put” progresivno razvijao do oko 1895. 17. srpnja 1897. Terezija je prvi put izričito izjavila da je njezin “Mali Put” bio put duhovnog djetinjstava i definirala je njegove glavne elemente. Ti elementi su razvijeni nešto kasnije kad je dodala poglavlja IX i XI svojoj Povijesti jedne duše. Daljnji uvid u njezino učenje o središnjoj točki daju njezini razgovori u kolovozu 1897. s majkom Agnezom i neka pisma koja je napisala majci Agnezi i Celini; ocu Roullandu i ocu Belliéreu.
Neki su rekli da se temelj terezijanskog nauka nalazi u Božjem očinstvu. Istina je da Terezija Boga posebno smatra Ocem. To je naučila iz Evanđelja. Ali u Bogu je prije svega vidjela “Oca beskrajnog milosrđa”, milosrdnu ljubav. Upravo je toj ljubavi pripisala otajstvo svog poziva, cijeloga svog života i prije svega privilegije koje je Isus dodjeljivao njezinoj duši.
Kasnije, s obzirom na to da svaka duša ima za zadatak proslaviti neko božansko savršenstvo, ona je izjavila da je častila Boga posebno u Njegovom beskrajnom milosrđu. Kroz tu je milost razmišljala o svim ostalim Božjim svojstvima.
Napokon milosrdnoj se Ljubavi ponudila kao žrtva. Čini se da sve to potvrđuje istinu da terezijanska duhovnost za svoj temelj ima milosrdnu ljubav nebeskog Oca, baš kao što je utemeljena i na Isusovoj milosrdnoj ljubavi. Doista, češće se obraćala Kristu nego Ocu, budući da je Isus doista “dizalo” koje nas mora podići u nebo”.
