Kruh za puninu života u vječnoj radosti

I danas se ponavlja govor o kruhu, kojim se hrani život. U prvom čitanju susreli smo velikog revnitelja za Jahvu i zakon njegov, proroka Iliju. Bezbožna kraljica Izebela zaprijetila je Iliji smrću. Da spasi život pobježe u pustinju … Zaželio je jadan umrijeti, jer mu je dojadio takav život. Čuli smo ga: ‘Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih .. ‘ Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: ‘Ustani i jedi.’ … Po drugi put mu se javi anđeo Gospodnji. Po drugi put mu reče anđeo Gospodnji: ‘Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!’ Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba (I Kr 1 9, 4 sl. – 1. č.). Taj kruh koji je tako čudesno okrijepio Iliju je daleka sjena svetoga kruha o kojem je progovorio Isusu u riječi evanđelja … Želim da malo razmišljamo o tom kruhu kojega naviješta Isus. To je nebeski kruh. To je kruh vječnoga života. To je kruh ne za četrdeset dana već za besmrtnost. Taj čudesni kruh je tijelo Isusovo za život svijeta … Kad je Isus počeo govoriti o tom kruhu, a još nije spomenuo, da je taj kruh njegovo tijelo, Židovi mu rekoše: Daj nam uvijek toga kruha (Iv 6,34). A kad im je progovorio da je taj kruh ni više ni manje, nego njegovo tijelo, počeli su mrmljati protiv Isusa … Kruh koji daje život! Kruh koji daje vječni život! Kruh koji će dati besmrtnost! A taj je kruh tijelo Isusovo … Isus je život i darivatelj života … Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 1 O, 1 O). Život; život u izobilju; punina života; punina života u ljubavi; u vječnoj ljubavi; u vječnoj radosti; u punini vječne ljubavi i radosti … Reći će možda mnogi: To je san … Da li je moguće da taj san postane java? Život! Može ga dati samo onaj tko ga ima … Punina života! Može je dati samo onaj koji ima puninu života … Punina života u vječnoj radosti! To može dati samo onaj tko to ima … Punina života u vječnoj radosti i punini vječne ljubavi! To može dati samo onaj tko to posjeduje u punini… Postoji li taj? Postoji! To je Isus! On jedini! Tko želi takav život, tko za njim čezne – samo k Isusu, k njemu jedinome … Da li je Isus zaista taj? Tako Isus sam reče! Tako sam posvjedoči o sebi … To je potvrdio i smrću i uskrsnućem poslije smrti … Život se najbolje osjeća i shvaća u dodiru sa smrću; u konfrontaciji, sučeljenju sa smrću … Isus je zaista umro … On je zaista uskrsnuo … On vječno živi … Ovo ne kanim dokazivati onima koji ne vjeruju u Isusa i njegovu riječ … Ovo s najvećom radošću ponavljam onima, koji vjeruju, nepokolebivo vjeruju u Isusa i svaku njegovu riječ … Kako Isus daje taj život? Daje ga već ovdje u klici, koja ima snagu prerasti u vječni život, a to je kruh njegova tijela i vino njegove krvi … Reče o tom u riječi evanđelja: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta (Iv 6,51). Ja sam silno radostan što postoji takav život u takvoj radosti i takvoj ljubavi … Ja sam silno radostan što sam pozvan na život u takvoj radosti i takvoj ljubavi … Ja sam silno radostan što uz pomoć Božje milosti mogu postići takav život u takvoj radosti i takvoj ljubavi … To je neizrecivo osmišljenje moga života … Pozvani smo i zato rado blagujmo hranu života, vječnog života, vječnog života u vječnoj radosti i vječnoj ljubavi … Ta hrana je tijelo Kristovo u svetoj pričesti … Reče Isus na zadnjoj večeri: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! (Mt 26, 26). Reče kod zbornice u Kafamaumu: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6, 54). Isuse, pomozi nam nepokolebivo tako vjerovati. Udijeli nam s nepokolebivom vjerom i nadom tako blagovati i s takvom vjerom i nadom živjeti do konca ovog zemaljskog života. Tako vjerujemo! Tako se nadamo! Tako ljubimo! Amen!