Glas iz Karmela

U Isusa gledati; slušati ga i njega slijediti

Ljudska nevjera, gaženje Saveza i takav način života koji znači razvrgnuće saveza s Bogom; s Božje pak strane vjernost i uspostava novoga Saveza – to je srž prvog misnog čitanja današnje mise. Sinajski savez između Boga i Izraela je savez što ga Izraelci grešno razvrgoše. To je zato nesavršen savez, oskvrnjen savez. Zato je potreban novi, savršeniji savez. Sinajski savez bio je napisan na kamenim pločama. Zato tako, da ga se ne bi moglo izbrisati … No ni kamen nije zauvijek. Zato je Gospodin govorio po proroku: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce (l.č.). Da li će srce dozvoliti Bogu, da u nj upiše svoju riječ? Ako je srce puno svega i svačega, Bog u njega ne će moći upisati svojega saveza. Na išaranom i prljavom papiru ne može se jasno pisati. Potrebno je iz njega izbrisati ono što je krivo upisana i izbrisati ono nečisto, da bi se u nj moglo nešto dobro upisati. Bog je zaista spreman izbrisati ljudske grijehe i zaboraviti ih ako je ono prožeto kajanjem. Riječ je Božja: I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. .. Oprostit ću bezakonje njihovo i grijeha se njihovih više ne ću spominjati (l.č.). Usprkos sve njihove zloće Bog ostaje dobri Bog, milosrdni Bog, Bog koji je ponovno i ponovno spreman na praštanje. On samo čeka da čovjek ispruži ruku i zamoli za oproštenje. Usprkos čovjekove nevjere on je ponovno spreman na savez. Pače – on je kasnije po svom Sinu, po krvi i u krvi njegovoj uspostavio novi, vječni savez. On više ne će dozvoliti ljudskoj zloći, da razori taj savez. Kod svake se svete mise ponavlja i ponavljat će se dok bude svijeta: Ovo je kalež moje krvi novoga i vječnoga Saveza … Bog se uvijek sjeća svojega Saveza (Ps 105,8). Iskažimo i mi vjernost Bogu svojemu. U vjernosti njemu je sreća, a u nevjeri nesreća. Definitivno odbačen Savez je vječna propast. Čovjek treba uvidjeti svoju nevjeru; požaliti je i okajati; popraviti sve što je moguće popraviti … No ne tako da bi to bila još jedna trgovina u kojoj bi čovjek još jednom prevario Boga. Čovjek može1 prevariti, iznevjeriti i unesrećiti samo sebe. Boga nikako!  Pripjevni psalam je vapaj srca, koje zna i priznaje, da je uprljano grijehom i da je nečisto. Koje osjeća da je ta nečistoća teški teret, nesnosno breme. Koje znade, da ga može samo Bog očistiti i skinuti s njega krivnju. Koje znade, da je Bog dobri Bog u čijem je srcu uvijek obilje smilovanja i oproštenja … Koje znade da nema takve grešnosti, koje Bog ne bi mogao i htio saprati sa skrušena i ponižena srca. Upravo o tom govori vapaj psalmiste. Potresam je taj vapaj. Izvađen je iz mnogog poniznoga i raskajanog srca. Poslušajmo opet prve dvije strofe i učinimo ih vlastitom molitvom: Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha je mojeg očisti! – Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene (Pripj. ps.). Sam je Isus na tu nakanu u dane svoga zemaljskoga života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onome koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti …I posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja (2.č.). U Isusa zato gledati; njega slušati i njega slijediti. U riječi evanđelja on je navijestio svoju muku i smrt. I nas je pozvao za sobom hrabreći nas da budemo u vjernosti njegovoj riječi i spremni na sve. Da se ni smrti ne plašimo. .. Smrt za njega i s njim rađa životom. To nas je poučio riječima: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. I čujte kako nas hrabri: Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac (ev.). Isuse, mi ti vjerujemo, ali smo slabi. Prosvijetli nas i ojačaj nas, da do zadnjega hrabro i ustrajno idemo za tobom. Amen. (vlč. M. B.)