Hram Marijinog Srca
Može biti više putova i više načina, da bi se moglo doći u neko mjesto … U tom smislu sjetimo se uzrečice: Svi putovi vode u Rim. Putovi mnogi, Rim jedan. Zadnji je korak ipak strogo određen … Zadnji korak u dolasku Sina Božjega na svijet bio je točno određen i bio je samo jedan: to je bila Marija. Ona je zaista bila zadnji i nezaobilazni korak. Tako je odredio i htio Bog, a Marija je na to ponizno pristala svim srcem. Kako je Marija odabrana i kako je pristala na riječ Božjeg glasnika, izvješćuje nas riječ današnjeg evanđelja … Prvo misno čitanje progovara nam je o Hramu jeruzalemskom kao mjestu Božjeg prebivališta, mjestu susreta s Bogom i štovanja Boga. Da to bude i da to tako bude, odredio je sam Bog … David želi sagraditi hram Božjeg prebivališta u kojem će Izraelu Bog biti blizu. I Marija je postala hram Božji; najsavršeniji hram; živi hram. Taj hram je načinio sam Bog …. O tom izvještava sv. Luka. Izvor je toga događaja bila sama Marija. Tajnu utjelovljenja Sina Božjega nije znao nitko osim nje. Kome je to ona pripovijedala i na koji način o tom sv. Luka šuti. Da je to bilo potrebo znati, sigurno bi i to bilo opisano. Bog želi i u nama prebivati i želi nam sa svojom prisutnošću dobrote donijeti božanske darove … Da bi se to ostvarilo u nama, mi moramo u sebi sagraditi i izgraditi hram Božji. Što to znači? Reći Bogu ,,Da!” Ne tek riječima. To treba svako dana svjedočiti naše srce. Božja prisutnost u Izraelu bila je predstavljena kovčegom Saveza … David želi Bogu sagraditi „kuću” – hram … Bog to tada nije htio. Hram će sagraditi njegov sin Salomon. Iako Bog ne želi da mu David sagradi Hram, on mu ipak obećava: Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka pred mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati za svagda. Čitajući odlomak današnjeg evanđelja vidimo, daje to proročka riječ o Isusu i o Isusovom kraljevstvu. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, Oca njegova, i kraljevat će … uvijek i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja. Ispunilo se sve što je Bog obećao unatoč protivnih povijesnih zbivanja, unatoč grijeha ljudskih, unatoč izopačenosti Davidovih nasljednika … Bog je uvijek vjeran. Bog vjeran svjedoči svojom riječju: Savez sklopih s izabranikom svojim; zakleh se Davidu, sluzi svome … Dovijeka ću njemu sačuvati naklonost svoju, i Savez svoj vjeran (pripj. ps.). U evanđeoskom odlomku gledamo Mariju … I njezinu vjernost … I njezinu spremnost na poslušnost … – Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. Božjim: Neka bude! sve je bilo u početku stvoreno ni iz čega. Marijinim: Neka mi bude!, počelo se ostvarivati otkupljenje i spasenje svega stvorenoga … Pozvani smo da otkrijemo smisao našeg života u Isus Kristu. “Kako će to biti?” Nemamo drugog odgovora nego onog Marijinog: to je djelo Duha Svetoga i Sile Svevišnjega, koja nadilazi sva naša shvaćanja. Međutim, to ne može biti bez nas: mi se moramo opredijeliti za prihvaćanje Riječi u nesigurnosti naših ljudskih uvjeta. Božić je poziv da živimo ove radikalne skokove povjerenja, taj DA čiste slobode tada postaje, slijedeći primjer Marije, odgovoran za božansku Riječ. sporedimo Mariju sa starozavjetnim Hramom. Veličanstveni jeruzalemski Hram tek je jako blijeda slika divnoga Hrama Marijinog Srca. U svetinji nad svetinjom starozavjetnom Hrama čuvala se škrinja zavjetna, kovčeg Saveza, najveća svetinja Židova … Marija je Hram Novoga saveza, koji u sebi ne nosi škrinju zavjetnu, nego Sina Božjega. Neka zašute ovdje usta i neka s radosnim drhtajima progovori srce. I neka ono govori i govori u tišini o otajstvu navještenja i utjelovljenja. I neka nam se srce, neka nam se čitavo biće ispuni velikom zahvalnom radošću. Amen.
