Ljubav prema Bogu oslobađa srce za čovjeka
Židovskim vjerskim vođama sve je više smetalo to što se narod sve masovnije okupljao oko Isusa i slušao njegovu riječ… Zato su ga pokušavali raznim pitanjima iskušavati, a sve kako bi ga mogli optužiti. Evanđelje današnje nedjelje donosi nam pitanje koje su Isusu postavili farizeji, a nakon što su čuli kako je svojim odgovorom ušutkao saduceje. Tako zakonoznanac, da ga iskuša, postavlja pitanje: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ Budući da je riječ o zakonoznancu, a to znači o vrsnom poznavatelju Mojsijeva zakona na kojem je počivalo židovstvo, bio je to na neki način pokušaj iskušavanja Isusove pravovjernosti. Isusov odgovor je takav da mu ni zakonoznanac nema što dodati, nego potvrditi i zašutjeti. Ljubav prema Bogu je prva od svih, a njena djelotvornost pronalazi svoj izričaj u ljubavi prema bližnjemu… Tu međupovezanost Isus ističe kao temelj i srž deset Božjih Zapovijedi i kao njihovo sažeto tumačenje, oslobođeno tako od svih kompliciranja. Tako, u prvoj zapovijedi ljubavi prema Bogu sadržane su prve tri Božje zapovijedi, a u drugoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu sadržane su ostalih sedam Božjih zapovijedi. Bez zauzete ljubavi (vidi 1 sol 1, 3) nije moguće držati se Božjih zapovijedi! Ljubav prema bogu oslobađa srce za čovjeka… Djela ljubavi potvrđuju osjećaje srca… same priče odlaze u vjetar… Zvali su ga „Apostol Beča“, sv. Klement Hofbauer: obilazio je ulicama Beča proseći za „svoje siromahe“. Jednom je tako ušao u gostionicu i od stola do stola prosio. Kad je prišao jednom stolu i zamolio: „Molim vas udijelite nešto za moje siromahe.“, jedan se čovjek ustane i pljune ga. Klement mirno na to kaže: „Hvala. Ovo je bilo za mene, a sad vas molim nešto za moje siromahe.“ To je onoga toliko razoružalo da je dao sve što je imao. To su svjedočanstva i uzori vjere po kojima riječ Gospodnja odjekuje a da nije potrebno ni govoriti Ljubav prema Bogu oslobađa srce za čovjeka, a sebičnost zarobljava. Ako se ljudi ne okrenu Bogu njihovi i najbolji planovi će propasti… – tako je nedavno nadahnuto rekla jedna mudra starica. Mnogi su danas okrenuti sami sebi zato nisu sposobni susresti Boga života, a onda ni živog čovjeka, i tu je njihova tragedija. Gledajući samo sebe takvi ne mogu otići dovoljno daleko da bi vidjeli nešto više, pa zato žive u strahu od drugoga i čame u samoći… Drugi se tako promatra kao prijetnja a ne prilika koja mi se pruža… Zbog straha od drugoga nastaju samo planovi o (samo)uništenju … Tako funkcionira svijet bez Boga, a ljubav prema Bogu oslobađa srce za čovjeka… Tada drugi postaje moja prilika koju mi pokazuje Bog. Jer žena neće nikad postati majka ako se boji života… Muškarac neće postati otac ako se boji podijeliti svoje srce i podmetnuti ramena da djeca postanu ljudi (a ne nakaze)… Jedan misionar je pričao o jednom plemenu na Pacifičkim otocima u kojem drže da je jedan od najvećih grijeha kad netko jede sam. Oni će zato radije gladovati i po tri, četiri dana dok ne nađu nekoga s kim će moći podijeliti hranu. Ništa nije dragocjenije za mene u ovom trenutku nego dobro moga oca. On je bio uvijek uz mene, a sada ja želim biti uz njega – tako je rekao jedan sin, koji je napustio posao kako bi sa svojim ocem bio u njegovoj bolesti, onima koji su ga nagovarali suprotno. Koliko ja doživljavam u svojim postupcima brigu za drugog čovjeka kao svoje vlastito dobro? Ili me uopće nije briga za njega sve dok je meni dobro? Ipak, nije moguće moje dobro bez dobra moga bližnjega. Ako ne shvatimo da smo mi zapravo čuvari svoje braće onda gubimo na svom dostojanstvu… Kajin koji je odbio biti čuvar svoga brata postao je njegov ubojica. Uvijek kad nas nije briga za drugoga mi odbacujemo ljubav i postajemo ubojice, rušitelji… – Gdje ti je brat? Izgled našeg lica ovisi o našem odgovoru… Naše lice je odraz vrste ljubavi koju živimo, kakva je i ima li je uopće. Svakome od nas bit će na vagu postavljene tri mjere: mjera ljubavi prema Bogu, mjera ljubavi prema bližnjemu i mjera ljubavi prema sebi samome… Isus jednom prilikom kaže u svezi toga – Što god ste učinili jednom od ovih mojih najmanjih meni ste učinili… …O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. – reče Gospodin.
(Složeno prema tekstu o. Petra Galića, OP)