Glas iz Karmela

Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni

Božja nam riječ danas govori da nije veliko, vrijedno i jako, ono što se u prvi mah ljudskim očima takvim može činiti. Prava čovjekova veličina nije ni u snazi, ni u slavi, niti u ovosvjetskoj mudrosti. Isus iz Nazareta nam se pokazuje krotkim i poniznim s blagim i osjećajnim Srcem za sve ljude, osobito grješnike. Koji nije došao na svijet da mu se služi, nego da on druge služi i život dade za druge.  Čitajući današnja liturgijska čitanja, koja svojom porukom čine jedinstvenu cjelinu, možemo osjetiti nadnaravnu ljepotu u biblijskoj spoznaji jednostavnosti, krotkosti i neznatnosti koja raste iz stijene Gospodnje. Koja se napaja snagom iz raspukline te stijene koja joj je zaštita, snaga i na kojoj se ističe svojom ljepotom. Današnjim odlomkom iz Matejeva Evanđelja, riječ je o Isusovoj krotkosti i njegovom slatkom jarmu. Jaram se u drevna vremena – ali ne tako davno i kod nas, stavljao volovima preko vratova pri oranju, čime bi se ujarmljivali da bi s njima bilo lakše upravljati. Zahvalan Ocu što za njim idu jednostavni ljudi, Isus zove sve umorne i opterećene da dođu k njemu. Povijesno su to bili ljudi željni riječi Božje, umorni od farizejske nauke, koje je Isus kritizirao što druge poučavaju a sami to ne čine. Isus je morao biti proglašen lošim Židovom i rodoljubom, kad se nije služio nasiljem niti na nasilje poticao u postizanju političkih i duhovnih ciljeva u svom narodu. On je krotak u svojoj nutrini i srcem – što znači dobrotu, te želi da takvi budu i njegovi nasljedovatelji. Tko s takvim Isusom dođe u dodir, nalazi spokoj svojoj duši. Dobrota srca, osnovna je kvaliteta i svakoga kršćanina te je bez nje nemoguće biti kršćanin. Bez dobrote i nesebičnoga prihvaćanja svakoga čovjeka – osobito onoga u nevolji, nema niti Crkve čiji smo i mi dijelovi. I suvremeni, često bezdušni svijet bio je zadivljen dobrotom sv. pape Ivana XXIII. – Ivana Dobroga ili sv. Majke Terezije te tolikih drugih drevnih i suvremenih svetaca. Dobrota srca uvijek je suvremena i potrebna. To će uvijek razumjeti upravo mali, obični i skromni ljudi, ali ne i napuhane veličine svijeta. Zato Isus i slavi nebeskoga Oca što je to dao razumjeti, upravo tim malim ljudima a sakrio onim drugim. To Bog nije od njih sakrivao, nego je njihov pogled zastrt što sebe žele vidjeti, kao uspješne u karijeri, pod svaku cijenu. Isus nas poziva da učimo od Njega. To je poziv, a svatko ima pravo izabrati hoće li to poslušati. «Učite se od mene», reče Isus. Od njega učimo, a ne od filozofa i mudrijaša ovoga svijeta. Mnoge životne istine bolje vidi srce nego li pamet po Pascalovim riječima. Koliko naša životna potpunost i sreća ovise o pameti, a koliko o dobroti? I to dvoje ne bi trebalo rastavljati, nego se upitati kako povezati pamet i dobrotu. To bi bio puni životni pogodak, jer čovjek je biće i pameti i srca. I jedno i drugo trebaju svoje ostvarenje. Srcu treba pamet, pameti treba srce. To bi bio potpuni čovjek. Potrebna nam je odgovorna znanost i prosvijetljeno srce. „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni… naći ćete spokoj svojim dušama … (Mt 11, 28,29).“ Isus i njegova poruka su otvorene ruke svima koji su opterećeni ovim životom, svima koji traže unutarnje smirenje. Isus ne mijenja svijet, ali mijenja čovjeka, mijenja čovjekovo srce – svakoga od nas. Poznato nam je kako se snaga jedne države, ponajviše mjeri snagom njezina oružja koje posjeduje. Današnja tehnika i oružje brzo zastarijevaju, tražeći uvijek novije, ubojitije, brojnije. Uz to se neprestano traži da je sve to povezano s uvježbanom vojskom i zapovjedništvom. U Isusovo je vrijeme – prije više od 2000 godina, gotovo najvažniji dio neke vojske bila konjica s bojnim kolima. U tom se smislu Rimljane smatralo, svjetskom velesilom.  O svojoj moći je snivao i židovski narod, što se prema njima trebalo i ostvariti s najavljenim Mesijom. Po općem uvjerenju trebao je biti silan Vođa, koji će uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji. Ali tko je pažljivije čitao i čita Sveto Pismo u Isusovo kao i u naše vrijeme, može vidjeti da prorok drugačije opisuje budućega Spasitelja. Koliko nam god moglo očima ovoga svijeta izgledati nemoderno, zaostalo, nazadno i štetno, pozvani smo izgrađivati Božje kraljevstvo mira, ljubavi i pravde. Neka nam Gospodin dadne da ustrajemo u dobru i tražimo njegovo Kraljevstvo. Da strpljivo i radosno nosimo i podnosimo svoje životne križeve.   (priređeno prema propovijedi fra Mate Tadića)