Kako je sv. Mala Terezija otkrila bibliju?

Danas je nedjelja Božje Riječi u kojoj smo pozvani zahvaljivati Gospodinu za njegovo pismo nama u kojem nam poručuje da nas voli i da se brine za nas. Započinjemo niz emisija u kojima ćemo saznati kako je sv. Mala Terezija otkrila Bibliju i kako se njome koristila u svom duhovnom životu. Donosimo promišljanje jednog oca karmelićana na tu temu. Paul Claudel je još nakon II. svjetskog rata pisao za Francusku da njeni katolici smatraju Bibliju tako časnom knjigom te joj iskazuju štovanje time što je poljube i ostave na miru. Taj mentalitet nije bio prisutan tek kod vjernika laika, nego i u samostanima. Conrad de Meester ustanovljuje da je bar mlađim sestrama ondašnjega Karmela Biblija nedostupna. Biblija u ono vrijeme – a nije čak ni danas – uglavnom nije bila predmet razmatranja. Crkva će službeno svim vjernicima otvoriti širom Sveto pismo – i usrdno ih potaknuti da postane njihova duhovna hrana – tek na II vat. koncilu. No, znameniti talijanski bibličar i kardinal Carlo Maria Martini smatra da to ona još uvijek nije postala i da je ta činjenica jedna od najvećih razočaranja s obzirom na koncilske poticaje.Terezija očito nije imala povijesne preduvjete da bi joj Biblija bila nadahnuće za život, nego je to bilo nužno njeno otkriće. Ona je doživjela stanovito razočaranje na mnoge duhovne knjige (izuzevši svoje karmelske pisce: Ivana od Križa i Terezije Avilske, Nasljeduj Krista), one su joj nudile komplicirani put svetosti u kojemu se ona nikako nije našla. Tako piše jednome misionaru: «Kadšto dok čitam neke rasprave, u kojim je savršenost povezana s bezbroj lanaca, umori se moj mali ubogi duh veoma brzo, i ja zatvorim knjigu što mi razbija glavu i suši srce, te uzmem Sveto Pismo. Tad mi se sve čini jasnim, jedna riječ otvara mojoj duši beskrajna obzorja, savršenost mi se čini lakom… Ostavljajući velikim dušama, uzvišenim dusima krasne knjige, kojih ne mogu razumjeti, a još manje činiti što uče…» (PD, str. 212). «U dobi od sedamnaest i osamnaest godina nisam imala druge duhovne hrane (doli djela Ivana od Križa). Ali poslije su me sve knjige ostavljale u suhoći, i još sam u tom stanju (tj. i godine 1895. kada piše Rukopis A). Ako otvorim knjigu kojega duhovnog pisca, pa i najljepšu, najdirljiviju, odmah osjećam da mi se srce zatvara… duh mi se ukoči i ne može razmatrati… U toj nemoći dolaze mi u pomoć Sveto Pismo i Nasljeduj Krista… Ali nadasve me zaokuplja Evanđelje, kod mojih razmatranja, i u njemu nalazim sve što je potrebno mojoj siromašnoj duši. U njemu otkrivam uvijek nova rasvjetljenja, skrivene i tajanstvene misli…». Očit da se dogodila neka promjena u njezinu unutarnjem životu, ispunjava je smo Sveto Pismo, ona tu unutarnju činjenicu prihvaća i slijedi ono što je ispunjava.

Kako se Terezija srela s Biblijom?

Prvo na neizravan način preko katekizma i propovijedi. Premda su propovijedi u ono vrijeme malo bile temeljene na Bibliji. Zatim preko pobožnih knjiga gdje se često puta našao po koji citat iz Biblije. No najveći utjecaj za Terezijin interes prema Bibliji – osobito na biblijsko utemeljenje njene Male nauke ili Malog puta – odigrala je Celinina bilježnica. Ulazeći  Karmel 14. rujna 1894. Celina je sa sobom ponijela i bilježnicu u koju je ispisala mnogo tekstova iz Staroga zavjeta. Bila je tu gotovo cijela Pjesma nad pjesmama, mnogo poglavlja iz mudrosnih knjiga, Izvaci iz Izaije, osobito Izaijine Knjige utjehe, 16 pogl. Ezekiela, dijelovi Hošee, itd. Po svjedočanstvu same Celine (s. Genoveva), Terezijine rođene sestre, Terezija joj je to upravo istrgla iz ruku, kao iznenada otkriveno blago, i više se od toga nije dala odijeliti. Tu je našla jezgru svoga Malog puta. No, prof. Duda je uočio, da Terezija nije Sv. Pismo otkrila tek preko Celinine bilježnice, jer u dva pisma koja je napisala još prije njenog ulaska u Karmel Terezija ga je prožela citatima iz Staroga zavjeta. Osobito u dirljivom pismu gdje objašnjava smisao neugodne očeve psihološke bolesti, pozivajući se osobito na Iz 53 i 63 («mala suma o križu»). Duda smatra da je odlučujući susret bio s ocem Prouom godine 1891. Pa ipak, čini se da je nauku o Malom putu i njeno biblijsko utemeljenje otkrila tek tri godine kasnije 1894, tj. preko Celinine bilježnice. Sama Celina svjedoči da su joj tekstovi iz njezine bilježnice «otvorili vrata istraživanjima o očinstvu Božjem, i ta ju je misao rasvjetljavala i dala joj zanose dotad nepoznate njenu srcu».  No njezin interes za Sveto pismo možda najbolje svjedoči tekst gdje ističe važnost poznavanja izvornih jezika na kojima je Biblija napisana, jer je uvidjela nedostatnost prijevoda: «Istom ćemo na nebu vidjeti svu istinu o svemu. Na zemlji je to nemoguće. Pa čak ni u Svetom pismu. Nije li žalosno vidjeti tolike razlike u prijevodima? Da sam svećenik, naučila bih hebrejski i grčki, a ne bih se zadovoljila samo latinskim, pa bih mogla upoznati pravi pravcati tekst što ga je diktirao sam Duh Sveti» (Posljednji razgovori).