Na Duhove o Duhu Svetom

Od prvog spomena Duha na stranicama Svetoga pisma njegova je djelatnost vezana za život: U početku stvaranja “Duh je Božji lebdio nad vodama” (Post 1,2); potom dolazi stvarateljska riječ: “I reče Bog: ’Neka bude…’, i bi tako”. Riječ Božja i Duh su stvarateljska Božja svemoć koja dokida ništavilo i podiže život: “Riječju Božjom sazdana su nebesa i dahom usta njegovih sva vojska njihova”, pjeva starozavjetni psalmist (Ps 33,6). Sve stvoreno ovisi o ovom životnom dahu (Duhu). Zahvaljujući udahnutom dahu, čovjek je postao živo biće (Post 2,7). No, ako Bog dah im oduzme, ugibaju i u zemlju se vraćaju (Ps 104,29-30; Job 34,14-15). Kao stvarateljska moć ruah vrši svoje dobrohotno i oživljujuće djelovanje nadasve u pogledu Izabranog naroda (Izraela), najprije obuzimajući slabe ljude te ih preobražujući u karizmatske vođe (1 Sam 10,6 sl.), a potom u vrijeme najdublje krize čitavog naroda, kada su se činili kao hrpa usahlih kostiju, obećava se Duh koji će izravno intervenirati u život naroda da ga oživi (Ez 37,1-14).1 U Isusu Kristu Duh se u punini očituje kao izvor života, bilo s obzirom na sam njegov život, bilo na njegovo djelovanje. Od početka njegove zemaljske egzistencije Isusov je život pod znakom Duha: začet je silaskom Duha Svetoga te je sav njegov život prožet životvornom prisutnošću Duha. Nakon krštenja na Jordanu i povratka iz pustinje Isus na sebe primjenjuje riječi proroka Izaije: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza” (Lk 4,14). U snazi pomazanja koje je primio od Duha Isusu je moguće, kako reče Petar u Djelima, oslobađati i “ozdravljati sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). Sam se Isus, u objašnjenju vlastite moći kojom liječi i izgoni đavle, poziva na prisutnost Duha koji je u njemu (Mt 12,28; Lk 11,20). Uskrs je najintenzivnija točka i vrhunac djelovanja oživljujuće snage Duha Svetoga, koji se objavljuje kao “Duh onoga koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih” (Rim 8,11). Zahvaljujući oživljujućoj provali Duha u grob, mjesto smrti i raspadanja, Duh zaslužuje naziv “snaga Božja”. Isus “bî raspet, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj” (2 Kor 13,4), ili, kako za Krista reče sv. Petar: “Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u Duhu” (1 Pt 3,18).2 O Duhu Svetom progovara i sv. Bazilije u svojoj homiliji: “Sva stvorenja dolaze Duhu u njihovoj iskonskoj potrebi za posvećenjem. Svako živo stvorenje ga traži u skladu sa svojim mogućnostima. Njegov dah – dah Sv. Duha – daje moć da svatko dostigne vlastiti naravni smisao i cilj. Sveti Duh je izvor svetosti, duhovno svjetlo, i to svoje svjetlo nudi svakom umu kao pomoć u potrazi za istinom. Po svojoj naravi, Sveti Duh je izvan dosega našega razuma, ali možemo ga poznati po njegovim dobročinstvima. Moć Duha ispunja čitav svemir, ali on se daje samo onima koji su ga dostojni i djeluje u svakome prema mjeri njegove vjere. U sebi je jednostavan, a otkriva se u svojim silnim djelima. Punina njegova bića je svakome dostupna. Punina njegova bića je sveprisutna. Premda ga mnogi dijele, on ostaje nepromjenjen. Svojim razdavanjem on ne gubi ništa. Poput sunčeve svjetlosti koja obasjava čitavo postojanje, šireći se nad morem i kopnom, a opet ju svako stvorenje uživa tako kao da je samo za njega tu, tako i Duh izlijeva svoju blagodat u punoj mjeri, koja je sasvim dostatna za svakoga i za sve, a opet se daruje kao da je sva samo za onoga koji ju može primiti. Svim stvorenjima koji ga primaju on omogućuje da ga uživaju, a to uživanje je ograničeno samo njihovom vlastitom naravi, a ne njegovom sposobnošću da se daje. Duh uzdiže naša srca k nebu, upravlja koracima nemoćnih i slabih, te dovodi do savršenstva sve koji napreduju u duhovnom životu. On prosvjetljuje sve koji su očišćeni od svake ljage grijeha i čini ih duhovnima po sjedinjenju s njime. Kao što prozirne tvari postaju vrlo svjetle kada ih obasja sunčevo svjetlo te sjaje novim sjajem, tako isto i duše u kojima prebiva Sveti Duh i koje su njime prosvjetljene, postaju u sebi duhovne i izvorom blagodati za druge. Od Duha dolazi znanje o budućnosti, razumijevanje otajstava vjere, uvid u otajstvena značenja Sv. Pisma i drugi posebni darovi. Po Duhu postajemo građani neba, prima nas se u društvo anđela i ulazimo u vječnu radost da prebivamo s Gospodom. Po Duhu zadobivamo sličnost s Bogom. Uistinu, zadobivamo ono što je iznad naših najdubljih očekivanja – postajemo Bogom”.