Dan Gospodnjeg milosrđa

Današnja se nedjelja naziva »Bijela nedjelja,« zato što je u prvim kršćanskim stoljećima to bio dan kad su novokrštenici odlagali bijele krsne haljine u koje su bili odjeveni na krštenju u vazmenoj noći. Liturgijska proslava Kristova uskrsnuća bila je katekumenima najpogodniji trenutak za rođenje na novi život u sakramentu svetog krštenja. Također se naziva i »Nedjelja božanskog milosrđa.« U pripjevnom psalmu ove nedjelje zahvaljujemo Gospodinu Bogu »jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.« Mogli bismo također reći »jer je veliko milosrđe njegovo,« budući da se istom riječju »hesed« u hebrejskom jeziku izriču i »ljubav« i »milosrđe.« Ulomak prvog čitanja iz Djela apostolskih kratki je, ali jezgroviti sažetak života prve kršćanske zajednice. Taj je život po Lukinu svjedočanstvu bio prožet postojanošću i označen četverostrukim zajedništvom: u vjeri, u posjedovanju materijalnih dobara, u slavljenju euharistije i u molitvama. Za takvim zajedništvom trebaju težiti i današnje kršćanske zajednice, premda se njihove životne okolnosti veoma razlikuju od onih u kojima su živjeli prvi kršćani. U svojoj Prvoj poslanici apostol Petar podsjeća da nas je Bog i Otac Gospodina Isusa Krista »po velikom milosrđu svojemu« uskrsnućem svoga Sina od mrtvih nanovo rodio »za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima.« U evanđeoskom ulomku pripovijeda se kako apostol Toma isprva nije htio vjerovati na riječ ostalih apostola da su vidjeli živog Uskrslog Gospodina, ali da je ipak povjerovao kad se je u istinitost njegova uskrsnuća uvjeriti vlastitim očima. Isus pak proglašava blaženima one »koji ne vidješe, a vjeruju.«Na svetim se misama svake godine na Mali Uskrs čita jedno od najljepših evanđelja koje govori o Uskrsu. To je odlomak iz Ivanova evanđelja u kojem se govori o ukazanju uskrsloga Krista apostolima prvi i osmi dan. Prvi dan s njima nije bio apostol Toma, a osmi dan bijaše. Isusovi učenici su ostali razočarani, tužni i u strahu nakon Isusova mučenja, muke, razapinjanja na križ i ukopa. Izgubili su nadu, smisao i životne orijentire. Nakon svih tih događaja okupili su se u jednu prostoriju i zatvorili se kako ih ne bi pronašli oni koji su pogubili Isusa. Dok su tako u zatvorenoj prostoriji sjedili i čekali, a ne znajući što čekaju, dođe Isus i stane među njih. Možemo pretpostaviti koliki je nastao strah u već strahom ispunjenoj prostoriji s preplašenim apostolima. Isus ih pozdravlja pozdravom koji im je u tom trenutku možda najpotrebniji: “Mir vama”. I odmah pokazuje svojim učenicima probodeni bok te ruke kao znak i potvrdu kako je uistinu On onaj koji je mučen, razapet i pokopan. Učenici se, vidjevši njegove probodene ruke i bok, obradovaše. To su im bili sigurni znakovi kako se ne varaju. Uskrsli Isus želi ih još više učvrstiti u miru, zato ih ponovno pozdravi: “Mir vama”. Ali sada doda još jednu novu misao, važnu poruku i zadatak, misiju, za njih: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas!”. Isus je znao da oni u sebi nemaju snage za tako veliku zadaću, znao je da su obični i slabi ljudi. Zato im reče: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Evanđelist Ivan ne navodi zašto Toma Blizanac nije bio s njima u toj prostoriji, nego nas samo izvješćuje kako nije bio među učenicima taj prvi dan. Kad im se pridružio, oni su mu puni radosti brzo priopćili: “Vidjeli smo Gospodina!” Međutim, Toma ne prihvaća njihove tvrdnje. Učinilo mu se nemogućim, jer zna da je Isus razapet, proboden kopljem, umro na križu, skinut mrtav s križa i pokopan, zato reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati”. Izvješćuje evanđelist Ivan kako je osmi dan s učenicima u toj istoj prostoriji bio i Toma. Navodi kako su bili zatvoreni, ali ništa ne kaže o strahu. Isus dođe i taj osmi dan. Ponovno stade među učenike i pozdravi ih njima već znanim pozdravom: “Mir vama!” Posebnim riječima obrati se učeniku Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Toma nije ostao ravnodušan. Ispovijedi snažno: “Gospodin moj i Bog moj!” Isus mu reče nama danas svima dobro znanu rečenicu: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Nažalost, među nama je ostala izrekao kako je “Toma sumnjivac”, ali treba ostati i misao kako je postao “čvrsti vjernik”.