Glas iz Karmela

Brak: zvanje i prijateljstvo

karmel-bistrica kolumnaI u ovoj emisiji prenosimo Vam dio pisma generala Reda bosonogih karmelićana o. Saveria Cannistrà o životu svetih supružnika Ljudevita i Azelije Martin, roditelja sv. Male Terezije, karmelićanke iz Lisieuxa u Francuskoj.  General piše: “Kratki niz konkretnih primjera iz obiteljskog iskustva Ljudevita i Zelije omogućava nam bolje shvatiti iskustvo mnogih današnjih familija koje se susreću sa teškim ekonomskim problemima, pokušavajući objediniti vrlo ubrzani ritam života i rada sa odgojem djece, te pronaći smisao trpljenja s kojim se neizostavno susreću i koji bi mogao narušiti obiteljsku harmoniju. Motiv zbog kojega Crkva drži uzornim svjedočanstvo njihova bračnog života je mnogo dublji i odnosi se na istinsku ljudsku ljubav u božanskom planu stvaranja.  Ako idemo u dubinu njihova iskustva, naći ćemo odmah dvije karakteristike koje ih čine aktualnima i pokazuju kako jedan odnos ljubavi može funkcionirati, a što može uliti nadu bračnim parovima, posebno mladima koji su obeshrabreni primjerom mnogih neuspjelih brakova, te iako u srcu nose želju za bračnim životom ne vjeruju da je moguća vjernost, prihvaćajući tako jednu veoma nisku kvalitetu života.  Prvo što možemo istaknuti je življenje susreta s drugim i prihvaćanje braka kao istinskog poziva. Ljudevit i Zelija bili su spremni za ovo kroz iskustvo vlastitog života, tj. kroz njihovu povijest, budući da su oboje razmišljali da svoj kršćanski život posvete Bogu. No nije samo to uzorno, još snažniji je sam osjećaj i sposobnost da se vlastita egzistencija shvati kao jedan dijalog sa svojim Stvoriteljem, koji sa svakim ima jedan dobar plan, te se tako kroz razne znakove na životnom putu, pažljivom pogledu otkriva na kojem će putu utažiti žeđ vlastitog srca.  I samo prihvaćajući se kao dar koji dolazi od Boga, te učeći gledati drugoga kao lice ljubavi Očeve, moguće je sagraditi vlastitu kuću na jednom čvrstom temelju.  Zelija je ovo shvatila kada je, videći  da joj se približava njen budući suprug, dok su u suprotnom smjeru prelazili most  sv. Leonarda u Alensonu, čula u sebi glas koji joj je govorio: ” Ovo je čovjek, kojega sam pripravio za tebe “.  Druga karakteristika je reakcija izazvana pogledom i otvorenost srca da se živi sa vlastitim suprugom i vlastitom suprugom istinski odnos prijateljstva. Pažnja i poštovanje koji nastaju spontano kroz prepoznavanje drugoga kao saveznika, tj. sudruga sa željom da se tom drugom bude pomoć, uključuju strpljivost, poniznost, izdržljivost, nježnost, povjerenje i pozitivnu znatiželju, koji su potrebni da jedan odnos ne bude u traženju samoga sebe u drugome ili izričaj nadmoći u iscrpljujućem ponavljanju. U izričajima poput ovoga: ” Uzate sam u duhu kroz cio dan”,  govorim si: ” U ovom trenutku čini tu i tu stvar”. Jedva čekam da ti budem blizu dragi moj Ljudevite, ljubim te svim svojim srcem i osjećam da trebam podvostručiti moju naklonost poradi nedostatka tvoje prisutnosti; bilo bi mi nemoguće živjeti daleko od tebe” (Obiteljska pisma; br. 108).     ” Ja sam uvijek sretna s njim, čini mi život jako vedrim. Moj suprug je jedan sveti čovjek, takvog bi poželjela svim ženama, ovo im želim u Novoj godini”( Obit. pisma; br.1), ili pak ovaj izričaj: ” Tvoj suprug je pravi prijatelj koji te ljubi više od života”. Ovdje nema ništa sladunjavog, već se radi o iskrenoj ljubavi.   Različiti osjećaji i male suprotnosti u bračnom životu, koje ponekad malo po malo udaljavaju i hlade intimnost, od Ljudevita i Zelije bili su prihvaćeni kao prilika za jedan pogled pun simpatije i nježnog prihvaćanja vlastite različitosti, kao što se vidi iz ovih riječi: ” Kad primiš ovo pismo ja ću biti zauzeta uređivanjem tvog radnog stola. Ne trebaš se srditi jer neću ništa izgubiti, niti jedan stari brojčanik, niti jednu oprugu, dakle ništa i bit će sve čisto na stolu i pod stolom. Nećeš moći reći ” da sam samo promijenila mjesto prašini”, jer je više neće ni biti…Grlim te svim srcem i danas na pomisao da ću te opet vidjeti osjećam se jako sretnom, gotovo da nemogu niti raditi. Tvoja supruga koja te ljubi više od svoga života” ( Obit. pisma; br.46).