Ako imamo Krista, onda imamo sve
Postoji jedna posebnost u izboru Isusovih učenika. Konkretno, ovdje evanđelista Matej spominje pozivanje njih četvorice, Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Isus ne poziva nekog tko nema što raditi, već ljude koji su zaposleni. Za Petra i Andriju izvješće kaže da su lovili ribe, a za Jakova i Ivana da su sa svojim ocem krpali mreže. Bili su to ljudi koji nisu bili besposleni. Drugi evanđelisti kada opisuju taj događaj, opisuju kako je Isus neposredno prije nego što ih je pozvao, na čudesan način napunio im mreže da su se dvije lađice skoro potopile pod teretom riba. To bi značilo da su bili uspješni u svom poslu. Zašto ih Isus poziva baš sada. Bilo je puno slučajeva kada im ulov nije bio tako uspješan. Da ih je onda pozvao lakše bi donijeli odluku. Sada kada su im mreže pune, kada su si sredili svoju egzistenciju, Isus ih zove da ostave sve i pođu za Njim. S druge pak strane Isus nam je želio ukazati i jedan određeni primjer. Da je Isus pozivao isključivo školovane ljude, mi bi danas imali izgovor da nismo kompetentni postati Isusovi učenici. Ovako Isus je pokazao da svakog poziva da postane Njegov učenik. On je u Svoju službu pozivao i visokoškolovane, kao što je bio sv. Pavao, koji je bio izuzetno uspješan, ali ne zbog svoje visoke naobrazbe, već zbog pouzdanja u Boga. Stoga, ukoliko si zaposlen, ukoliko ti posao dobro ide i uspješan si u njemu, ti si najbolji kandidat da se odazoveš Kristovom pozivu, pođeš za Njim i postaneš Njegov učenik. Ono što je karakteristično je da Isus neće mijenjati tvoje zanimanje. Promijenit će samo proizvod oko kojeg radiš, kao što je i učenicima obećao da će ih učiniti ribarima ljudi. Od sada njihov predmet razmišljanja i fokus oko kojeg će se baviti neće biti ribe, već ljudi. Ipak, ostaje pitanje zašto su učenici ostavili sve i pošli za Isusom? Kada Bi neki čovjek radio neki posao, imao dobru plaću, što bi ga dovelo do odluke da taj posao ostavi i prijeđe na drugi u neku drugu firmu? To bi morala biti veća plaća ili bolji uvjeti rada. Morali bi tu postojati određene privilegije koje u poduzeću u kojem radim ne postoje. To znači da je Isus trebao doći do Petra, Andrije, Jakova i Ivana, obećati im veću plaću, bolje uvjete rada, veću socijalnu sigurnost. Isus ništa od toga ne radi. Čak što više, govori suprotno. Kada mu dolazi jedan učenik, (a svi misle da je to bio Juda) i moli ga da ga primi kao učenika, Isus mu odgovara: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Mt.8,20. Ipak, učenici su odluku da pođu za Isusom smatrali vrjednijom od onog što su imali do sada, i to ne samo u nekom duhovnom smislu, već i u materijalnom. Neki od njih se nisu ustručavali to Isusa i pitati. Jednom prigodom majka Zebedejevih sinova Jakova i Ivana prišla je Isusu s molbom da njene sinove Isus postavi na prva ministarska mjesta u Njegovom kraljevstvu. Umjesto ispunjenja obećanja, Isus obećava patnje i muke. Petar je jednom prigodom pitao Isusa: Tada Petar prihvati pa upita: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti? Mt. 19,27. Glavna tema njihovih razgovora u vrijeme dok su hodali s Isusom bila je, tko je od njih najveći, tj. tko je prvi do Isusa. Tek nakon silaska Duha svetog na pedesetnicu, shvatili su pravi karakter Kraljevstva nebeskog. Prije nego je napustio našu zemlju, Isus nam je ostavio veliki nalog: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Mt. 28,19. Taj Veliki nalog i nas obvezuje. I nas danas Isus poziva da budemo oni koji ćemo stvarati Njegove učenike. Hoćemo li i mi se danas odazvati Kristovom pozivu kao što su se odazvali i Kristovi učenici. Možda mislimo kako za to nemamo dara, ali nemojmo zaboraviti da je Isus sa dvanaestoricom polupismenih i neobrazovanih ljudi zapalio evanđeljem tada cijeli poznati svijet. Nije važno kakvo zanimanje imamo. Nije važno koji nam je nivo obrazovanja. Čak da smo i nepismeni, Bog nas je u stanju upotrijebiti u svom velikom djelu, jer koga Bog pozove, On ga i osposobi. Stoga nemamo nikakav opravdani izgovor da odbijemo Božji poziv. Možda se i odazovemo iz krivih pobuda. Međutim, nemojmo zaboraviti da je Duh Sveti u stanju ispraviti naše eventualne pogrešne stavove, kao što je to učinio i kod prvih učenika. Možda ovog trenutka vidimo u Kraljevstvu Nebeskom neke druge vrijednosti, ali najveća vrijednost je sam Isus Krist. Sv. Pavao je pisao: Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Rim. 8,32. Ako imamo Krista, tada imamo sve. Vrijednost imati Krista kao svog Spasitelja i Gospodina shvatit ćemo tek kada ga prihvatimo. On je taj koji nam se neprestano nudi i poziva nas da pođemo za njim. Ako se ne odazovemo tom Božanskom pozivu, nikada nećemo saznati što smo izgubili, a ustvari tada bi izgubili sve. Nemojmo si dozvoliti takvo stanje. Bog nas može upotrijebiti bez obzira u kakvim smo okolnostima ili u kakvom smo stanju. On upravo naše slabosti može iskoristiti u velikoj pobjedi nad grijehom i zlom. Nije li to uistinu uzbudljivo. (Z. P.)