Krštenje je umiranje starog čovjeka
Danas je blagdan krštenja Gospodinova u rijeci Jordanu. Slijedi razmišljanje nad svetopisamskim tekstom koji o tome govori. Iako se Ivan sa Isusom nikada ranije nije sreo, (barem o tome nemamo nikakvo biblijsko izvješće) očito je Duh Sveti bio taj koji mu je otkrio da je Isus obećani Mesija. Isusov zahtjev za krštenjem ga je iznenadio. Krštenje koje je Ivan obavljao simboliziralo je umiranje starog čovjeka i uskrsnuće novog. Ustvari krštenje doslovno i znači uronjavanje. Zbog toga je Ivan i krštavao u Jordanu gdje je bilo dosta vode. Uronjavanjem čovjeka u vodu, simboliziralo je duhovni pokop starog čovjeka opterećenog grijehom, a njegovo izranjavanje, uskrsnuće novog čovjeka za novi život sa Bogom. Upravo zbog toga Sveto Pismo, obraćenje naziva i novim rođenjem. Drugi simbol krštenja je također bitan. To je obred koji pokazuje jedan vanjski znak naše opredijeljenosti za Krista. Kod krštenja mi pred ovozemaljskim svjedocima i pred cijelim svemirom javno iskazujemo da smo se mi dragovoljno opredijelili za Kraljevstvo nebesko i Isusa Krista kao Kralja. Isus je kasnije za vrijeme svoje službe rekao: Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne? Jer tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u slavi svojoj, Očevoj i svetih anđela. (Lk 9,25.26. Krštenje je upravo znak da se nismo postidjeli Isusa Krista. Zbog sebe se Isus nije trebao krstiti, ali on to čini da bi ispunio svaku pravdu. Zbog čega mu je to trebalo? Krštenje je bilo simbol očišćenja grijeha. Isus je bio bezgrešni Božji Sin. Prvo, Isus je pokazao primjerom što i mi trebamo činiti. Krštenje je važan trenutak u našem životu. Krštenjem čovjek pred svemirom i pred svjedocima, odnosno kumovi i roditelji umjesto njega, ako se krsti kao dijete, izjavljuje da on pripada Kristu i da je Isus njegov Gospodin ili gospodar njegovog života. Drugo, Isus je krštenje naglasio kao veoma važan element u našem duhovnom životu. Isus je jednom prilikom izjavio: Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. Marko 16,16. Iz ovog teksta mogli bi zaključiti da onaj koji se ne krsti ne može biti spašen. Ipak i tu ima iznimke. Razbojnik na križu sigurno nije bio kršten, ali ovim Isusovim krštenjem kao da Isus poručuje: „Ja želim biti zamjena za sve one u krštenju koji zbog objektivnih i opravdanih okolnosti nisu se mogli krstiti. Ja sam se krstio umjesto njih.“ Na samom početku Isusove službe, Isus se nudi kao zamjena. Ivan Krstitelj doživio je jednu izuzetnu čast i to na nivou svemirskih razmjera. Na Jordan mu je došao Isus, sam Kralj Kraljevstva nebeskog da ga krsti. Ivan je bio ponizan i smatrao se nedostojnim te časti. Biblijsko izvješće o tome govori: Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš? Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Matej 3, 13-17. Nakon Isusovog krštenja Ivan Krstitelj dobio je i vidljivo osvjedočenje Isusovog mesijanstva. Ivan je ovog trenutka znao da je uistinu Isus obećani Spasitelj svijeta. Isus je otišao i počeo svoj rad. Nakon krštenja ga je Duh Sveti odveo u pustinju. Tu je Isus u molitvi, postu i osobnim razgovorom sa svojim Nebeskim Ocem proveo četrdeset dana. Ta zajednica sa ocem kroz molitvu pomogla mu je da sa lakoćom pobjedi iskušenje s kojim ga je đavo kušao. Jedino na što se oslanjao bila je Božja riječ, i jedino oružje koje je upotrijebio bilo je „pisano je!“ Nakon pustinje đavao je kušao Isusa. Isti princip kušnje koji je đavao upotrijebio za Evu i prve ljude, bio je kušan Isus. Međutim tamo gdje su Eva i Adam pali, Isus je pobijedio. Pobijedio je zahvaljujući vjerovanju „svakoj riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih.“ Pitamo se koliko smo osvjedočeni da je Isus Krst Sin Božji. Mi nemamo tako dramatično osvjedočenje kao što je imao Ivan Krstitelj, ali taj isti Duh koji je bio nad Isusom nakon krštenja i nama je na raspolaganju. On i nas može osvjedočiti u Kristovo Božanstvo samo ako to želimo. Istina mi kao kršćani vjerujemo da je Isus Krist Sin Božji, barem deklarativno, ali mnogo puta svojim životom to demantiramo. Umjesto da se pouzdamo u Krista, mnogo puta svoj život uzimamo u svoje ruke i pokušavamo riješiti sami svoje probleme. A sve to nije nam potrebno. Sveti Petar apostol je pisao: I svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas! 1. Petrova 5,7. Možemo li baš toliko biti sigurni u Isusa? Isus se Krstio da bi ispunio svaku pravednost. Kao bezgrešni Božji sin prošao je sva iskustva koja i mi prolazimo, osim grijeha. Pokazao nam je da i u uvjetima u kojima i mi živimo možemo živjeti istinskim, časnim i svetim životom. Uvjet je samo jedan, osloniti se na Njega.
