Život se nalazi u riječi

U ovoj emisiji s nekoliko misli bit će predstavljeno evanđelje koje se čita na sv. Misi današnje druge nedjelje po Božiću. Mnogi moderni teolozi i pisci tvrde da je Ivanovo evanđelje duboko ukorijenjeno u hebrejskoj misli i jeziku Strog zavjeta. Neki tvrde da Ivan 1,1-5, dakle uvodni tekst u Ivanovo evanđelje u kojem se uvodi izraz Logos, nije himna, nego midraš (interpretiranje Tore) koji objašnjava Postanak 1,1-5. Čini se da se Ivanovo evanđelje nadovezuje na starozavjetnu poruku, produbljujući ga ispunjenjem u Isusu Kristu i stvarajući kristologiju u kojoj je Isus Krist centar i vrhunac svih nada čovječanstva. Kao pisac evanđelja, sv. Ivan vjeruje da Božji planovi i čovjekova dobrobit dolaze u Isusu do kulminacije. Stoga pogledajmo koja je veza Logosa i novog stvaranja u Ivanu i kakve to veze ima sa starozavjetnom objavom. Ivanovo evanđelje nas svojim uvodom vraća na početke starozavjetne objave – na stvaranje: Ivan 1,1. „U početku!“ Identičnim riječima započinje i knjiga Postanka – „U početku stvori Bog“ (Postanak 1,1). U početku je prema Ivanovu evanđelju bila „Riječ“. Koja je bila uloga riječi pri stvaranju? Bog svojom riječju stvara svijet. Njegova riječ ima mogućnost materijaliziranja. Božja riječ daje život svemu što postoji. Božja riječ je moćna – ona ima životodavnu energiju: Ivan 1,3-4. Život se nalazi u riječi. Ovdje se život dovodi u vezu sa svjetlošću. Prva stvar koju je Bog stvorio u Postanku 1 je bila svjetlost (Post 1,3). Ivan time započinje svoje evanđelje s osnovnim elementima stvaranja iz Postanak 1: Riječ, život, svjetlo. Zašto Ivan započinje s elementima stvaranja? Očito ima namjeru u svom evanđelju govoriti o jednom novom stvaranju! Prvobitno stvaranje se pokvarilo i više nije dobro – grijeh, patnja i smrt su ušli u svijet prema Postanku 3. Bog ima plan kako riješiti problem sa svojim stvaranjem tako što će stvoriti novi narod – Ivan 1,12. Rješenje koje Bog ima u vidu najavljivano je kroz Stari zavjet. Kulminacija rješenja koje Bog ima u vidu dolazi u Ivanu 1,14. Riječ koja je stvorila svjetove dolazi osobno živjeti na ovoj zemlji. Nastanit će se među ljudima. Kao što je u Starom zavjetu Božja prisutnost boravila u svetištu, sada je ponovno Bog osobno prisutan u svom narodu. Bit će to ono što evanđelist Matej naziva Emanuel – Bog s nama (Mat 1,23). Kao što je u Edenu prije pada čovjeka u grijeh Bog osobno boravio sa svojim stvorenjima, sada Bog nalazi način ponovno biti među svojima u osobi Isusa Krista. Isus je u Ivanovu evanđelju predstavljen kao riječ, svjetlo i život. Time je Isus predstavljen osnovnim elementima stvaranja. On sa sobom donosi novo stvaranje. Kako Ivan razvija ovu ideju novog stvaranja u svom evanđelju? Naime, prolog je u Ivanovu evanđelju uvod koji definira sve što će se kasnije događati u evanđelju. Ako je ova ideja novog stvaranja kroz Riječ – Logos bitna za uvod, onda nju moramo moći slijediti i u ostatku evanđelja. Dakle, pitanje kojim se želimo baviti jeste: Kako pisac dalje razvija ovu ideju novog stvaranja kroz Riječ u svojom evanđelju? Ako je ideja novog stvaranja prisutna u cijelom Ivanovom evanđelju, ona svakako ima nešto za reći o procvatu čovjeka. Ivanovo evanđelje govoriti o raznim ljudima koji su se susreli s Logosom – s riječju Isusa Krista. Neki na Njegove riječi odgovaraju pozitivno, a neki negativno. Karakterizacija likova je bitan element u Ivanovu evanđelju. U toj karakterizaciji ljudi se dijele na one koji prihvaćaju Kristovu riječ i na one koji ju odbacuju. Krajnji Isusov cilj je obnova i stvaranje novog naroda – djece Božje (Ivan 1,12). Ljudi trebaju povjerovati Kristovoj riječi – Logosu. Najzad svrha evanđelja je da ljudi vjeruju. Kako Ivan odrađuje karakterizaciju svojih likova u kontekstu novog stvaranja i najzad procvata čovjeka? Ivanovo evanđelje svojim konstantnim upućivanjem na Logos stalno aludira na stvaranje iz Postanka 1, a Isus svojim djelima i riječima započinje novo stvaranje. On sakuplja djecu Božju koja će biti djelom nove Božje obitelji i novog svijeta koji Isus stvara. Time je koncept stvaranja koji proističe iz Logosa centralan motiv Ivanova evanđelja i srž svega što Krist želi ostvariti. Bog i procvat čovjeka se ovdje susreću i ostvaruju. (Z. P)