Ne boj se k sebi uzeti Mariju
U ovom 4. tjednu Došašća, liturgija nam donosi odlomak iz Evanđelja koji govori o navještenju Josipu. Zapravo, u središtu pripovijedanja je Josip, a njegova uloga u utjelovljenju je stvarna; navodi ga da prihvati dijete koje Marija nosi u sebi. Napisano je da je Josip bio pravedan čovjek, a takve riječi u biblijskim tekstovima imaju svoju težinu. Josip je jedan od Božjih siromaha, jedan anawim, poput Marije koja mu je dana kao supruga. Josip je morao puno trpjeti kad je saznao da je Marija trudna. Bilo je to poput šake u glavu. Ne shvaćajući što se događa, ipak je, iako je to bilo zabranjeno, odlučio je potajno otpustiti svoju zaručnicu. Ova je odluka izvanredna, Josip ju poštuje i doista se može reći da je taj čovjek uistinu pravedan i dobar. Josip ne želi povrijediti Mariju tako da ju javno prokaže, ali ne dopušta ni da ga zarobi njegov muški ponos, uvrijeđeno samoljublje u koje bi upao bilo koji drugi muškarac, na njegovom mjestu! Pozdravimo Josipov stav, i dajmo se poučiti njegovim primjerom. Njegova herojska krepost ne bi se trebala činiti nedostižnom, nego bi nam trebala uliti želju i nadahnuće u našoj svakodnevnici. Umjesto da osudimo voljenu osobu koja je očito pala u grijeh, pokušajmo ju radije «spasiti» iz ove situacije, pomoći joj da se izvuče iz nje, umjesto da ju zatvorimo u nju…A Josipov stav je nagrađen anđeoskom posjetom i ukazanjem u snu, dok je snivao. Josip nije prva osoba u Bibliji koja je doživjela Božju objavu u snu. Primanje Božje objave u ovakvim okolnostima vrlo je paradoksalno, jer san je vrijeme kada je ljudska savjest izložena bitkama, mukama, ali i snovima, otkrivenjima, novim razumijevanjima. Događa se da Gospodin intervenira u snu kako bi dostavio poruku čija su jasnoća i snaga – kriteriji koji uvjeravaju osobu da to nije bio običan san … Josip prima riječ anđela s istom jasnoćom, a poruka se može sažeti u jednostavnu rečenicu: «ne boj se! ”. Biblija vrvi takvim riječima koje nas pozivaju na povjerenje. Pouzdanje u Boga, u njegovu Riječ, u njegova obećanja, u njegove proroke, anđele, kao i povjerenje u drugo ljudsko biće; ono je neophodno za svaki istinski, dobar i trajni međuljudski odnos.Josip je to i iskusio. Anđeo mu je rekao da sačuva svoje povjerenje u Mariju i pri tom mu je dao pojašnjenje događaja koji ga je mučio. Anđeo ga je zamolio da se vjenča s Marijom i da daruje očinstvo djetetu koje se treba roditi, te da mu dade ime Isus, a to ime određuje Isusovo spasenjsko poslanje. Josip je pak sa svoje strane učinio sve ono što je Božji glasnik od njega zatražio, naime, « uze ju k sebi za ženu ». Dobro nam je poznata ova lijepa pripovijest. Svake godine, liturgija nam nudi da ju pročitamo i da o njoj razmatramo, te se tako pripremimo za božićno vrijeme, za rođenje našeg Spasitelja, Isusa Krista. Izuzetno nam je važno motriti ovaj tekst i ući u tu ljepotu Božju te uzvjerovati da je zdravlje najljepši Božji dar, da je ono istinito i da je ono namijenjeno nama. Povjerovati da je milost Božja najbolji poklon za sva vremena. Poklon koji je izvan onog vidljivog, izvan mnogo cijenjenog vanjskog osvjetljenja koje ljudi s pravom postavljaju početkom zime, izvan božićnih svečanosti, ma koliko one bile lijepe i čudesne. Vjerovati da je život milosti, bez velike pompe, diskretan i skriven, a Blažena Djevica je bila puna milosti, i da je takav život namijenjen i nama! Ostvarite zajedništvo s ovim milosnim životom gledajući Mariju, hodajući s njom jednostavno, preporučujući se njoj, a po njoj i njezinom Sinu, te poželite živjeti kao i ona, u tijesnom odnosu s Duhom Svetim.
Duhovni savjet
Ovih posljednjih dana pred Božić, kada u zraku vlada uzbuđenje, i kada mnogi jure naokolo kako bi pripremili ovu nadolazeću gozbu, trebali bismo, a da se pri tom ne odvojimo od društva, jer nismo pustinjaci, bdijeti u molitvi, u razmatranju Riječi, u bratskom susretu i u zajedništvu s Marijom, čiji je život punina milosti, koja je jednostavna, istinita i lijepa, pa postanite bolji sinovi / kćeri Boga Oca, braća / sestre Boga Sina, te hram Duha Svetoga. Sretan Božić! (Razmatranje pripremio o. Robert Arcas, OCD (iz samostana u Parizu) – karmelske duhovne vježbe za Došašće)
