I blago onom tko se ne sablazni zbog mene!

Uvodna antifona na sv. misi navješćuje boje radosti: «Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se! Gospodin je blizu.» Današnja liturgija započinje s prorokom Izaijom, odnosno s tekstom prepunim radosti, onim kojemu se tradicionalno daje ime Gaudete (« Radujte se ») ove 3. nedjelje Došašća. Naše evanđelje sadrži jedno blaženstvo u dva dijela. Prvi dio se odnosi na pitanje Ivana Krstitelja o Isusovu mesijanskom identitetu, a drugi dio na ono što Isus kaže o identitetu Ivana Krstitelja. A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: Nije znao kako bi protumačio Isusova djela. »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?» I doista, Ivan Krstitelj, postavlja to pitanje jer smatra problematičnim jaz između, s jedne strane, lika osobe koju najavljuje – sjetite se Evanđelja prošle nedjelje, 2. nedjelje Došašća – sud na kraju vremena, i s druge strane, djela Kristovih o kojima ljudi govore. U svom odgovoru Ivanovim učenicima, Isus upotrebljava riječi proroka Izaije: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. » Ne najavljuju li djela koja ostvaruju Izaijino proročanstvo, dolazak posljednjih vremena, dolazak Mesije? Ivan vjeruje da su se mesijanski znakovi, kojih se narod sjeća, uistinu ostvarili u poniznoj i skromnoj Isusovoj osobi, a to zahtijeva od njega da promijeni svoje poglede, misli. Upravo se zbog njih Ivan osjeća pozvan. Isus, međutim, nimalo ne sumnja u identitet Ivana Krstitelja, to i kaže mnoštvu koje ga okružuje. Ne odlazi se u pustinju radi promatranja « trske koju vjetar ljulja » ili « čovjeka u mekušasto odjevena ». Ivan Krstitelj je pravi prorok, i to kakav prorok! Isus iznova citira Sveto pismo, podsjećajući na anđela koji je vodio izraelski narod prema Obećanoj zemlji (Izl 23,20): «Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio.» Ivan Krstitelj, dakle, zamjenjuje anđela iz Knjige Izlaska, a Isus, kojemu Ivan prethodi, je Gospodin kojega navješćuje. Ivan Krstitelj se upisuje u kontinuitet proroka Starog Saveza, jer su svi oni pripremali put Isusu. On je, međutim, najveći od sviju, jer u njemu se dovršava iščekivanje Izraelskog naroda izraženo proročkom tradicijom. Kao i svi proroci koji su mu prethodili, Ivan Krstitelj je bio progonjen, iskušavan u tijelu, uhićen i zatvoren. Evanđelje će kasnije ispripovijedati okolnosti njegove smrti.  Mnogi ljudi danas njegov relativno kratak život prepoznaju kao život sveca i mučenika. On je to stvarno i bio. Ipak, nikada ne smijemo zaboraviti da je njegov život bio rezultat Božje milosti. Tu uzvišenu Božju milost on je prepoznao i odlučio ju je prihvatiti. Upravo zbog toga i Božja riječ, Biblija ga smatra svecem. Od samog početka svog života pa do kraja bio je vjeran i odan svome Gospodinu i Spasitelju. Njegova smrt i nakon dvije tisuće godina samo svjedoči o onome što je sv. Pavao očito inspiriran njegovim životom predivno primijetio: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8,35-39.) Prvi dio Evanđelja završava blaženstvom: « I blago onom tko se ne sablazni zbog mene !», dok drugi dio završava ovim paradoksom blaženstva: «A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.» Ovo je evanđeoski izričaj Radosne vijesti koju utjelovljuje Isus. Kraljevstvo nebesko, koje se ljudima približilo u Isusu Kristu, je nešto sasvim novo, duboko drugačije, nešto nezamislivo. U tom kraljevstvu, najmanji žitelj kraljevstva veći je od Ivana Krstitelja, dok je na zemlji stanje ovakvo: « …kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. »I mi danas, pozvani smo ući u ovo blaženstvo: «I blago onom tko se ne sablazni zbog mene !» A to znači blago onima koji ne sumnjaju u Isusa! Oni koji ga priznaju za Mesiju, Spasitelja, a kojega su najavljivali proroci tijekom mnogih stoljeća… Vjerovanje u njegov dolazak u ovaj svijet je naša radost, naše spasenje. (Razmatranje pripremio o. Robert Arcas, OCD (iz samostana u Parizu) – karmelske duhovne vježbe za Došašće)