Pripravite put Gospodinu

Evanđelje nam veli da je prorok Izaija navijestio Ivana Krstitelja ovim riječima (Iz 40,3): «Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tu se nalazi poput neke vrste prijelaza između proroka Staroga Saveza i Preteče Novog Saveza. Riječi Ivana Krstitelja su jasne: «Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko.» Njegovo propovijedanje je ponajprije poziv na obraćenje. On je popraćen obredom krštenja vodom koja pročišćava, vrlo poznatim obredom koji se prakticirao u židovstvu 1. stoljeća nakon Krista. Među onima koji su dolazili primiti to krštenje, bilo je i farizeja i saduceja. Farizeji su se smatrali dobrim vjernicima, bili su čvrsto uvjereni da obavljaju sve svoje vjerske obveze, te su davali pouku o tome drugim Židovima, bilo riječima, bilo svojim ponašanjem. Te su osobe imale veliki ugled; drugi su im se divili, a istovremeno su ih se i bojali. Saduceji su bili svećenička stranka židovskog Hrama, i predstavljali su vjersku aristokraciju, iznad običnog puka. Puk ih je smatrao licemjerima, jer su bili u dobrim odnosima s rimskim okupatorom, a opet, tvrdili su da su nasljednici, zagovornici izraelske tradicije. Prepoznavši ih u mnoštvu, Ivan Krstitelj se upravo zato obara na njih žestokim, uvredljivim riječima, dok ih prima na krštenje: «Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?» Priznajmo da su današnji propovjednici mnogo veći diplomati, da sve obavljaju u rukavicama, posebice kada žele ukazati svojoj publici na neku lošu stvar … Ivan ih optužuje kako žele pobjeći od Božjeg suda. Proziva ih radi dvije stvari. S jedne strane im veli: « Donòsite dakle plod dostojan obraćenja. » A s druge strane traži od njih da se ne pokušavaju štititi svojim rodoslovljem govoreći: «Imamo oca Abrahama.» To bi značilo da propituje istinitost njihova obraćenja: gdje su plodovi obraćenja? Zatim im kaže jasno i glasno da se ne moraju štititi svojom vjerskom tradicijom, jer su odgovorni za svoj vlastiti život! Te dvije opomene mogu utjecati na nas osobno u različitoj mjeri. Iako nije ispravno gledati na vlastite plodove obraćenja sa ciljem kako bismo proslavljali sami sebe, nije zabranjeno propitivati plodnosnost našeg duhovnog života. Isto tako, to što smo nasljednici kršćanske tradicije ne daje nam pravo da se time hvalimo pred Bogom, pred drugima i pred sobom! Djevica Marija, čiji milosni život razmatramo tijekom ovog Došašća, pripada ovom izraelskom narodu, točnije – vjernicima, anawim, siromasima Božjim, pognutima, klanjateljima, malenima, slabima, poniznima, trpećima, krotkima, itd., svima koji iščekuju Mesijin dolazak. Marija predstavlja i utjelovljuje svjetovnu nadu, koja iščekuje dolazak novog kralja. Ona je jedna od onih Gospodinovih siromaha kojima je namijenjeno prvo od osam blaženstava iz Govora na gori: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko“. Marija je „milosti puna“, i primila je Duha Božjeg u obilju: „duha mudrosti i razuma, duha savjeta i jakosti, duha znanja i straha Božjeg…“Ivan Krstitelj je sin Elizabete, njezine rođakinje. Njegovo oštro propovijedanje nije upućeno njoj i onima koji su poput nje, siromasi Gospodnji. Kad Ivan Krstitelj kaže, „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući“, onda on očituje pravu poniznost, poniznost kojom je Marija bila duboko prožeta. Ni mi nismo dostojni pred sinom Marijinim. Postavimo si i mi ovo pitanje Ivana Krstitelja, čak i ako se ne smatramo sličnim farizejima i saducejima. Daje li naše obraćenje, naš kršćanski život, plodove u čast Gospodinu? Pomolimo se Mariji i s Marijom da za vrijeme ovog Došašća dobijemo želju postati siromasi Gospodnji, živjeti u poniznosti, molitvi i iščekivanju dolaska Spasitelja, da budemo prosjaci njegovih milosti. (Razmatranje pripremio o. Robert Arcas, OCD (iz samostana u Parizu) – karmelske duhovne vježbe za Došašće)