Dragi prijatelji, jeste li već došli do tog fantastičnog zaključka da vaše rješenje, moje rješenje problema u kojem se nalazim je Isus Krist. Jeste li nakon svega zaključili da nikakvo dugoročno ili trajno rješenje ne postoji. Isus Krist je jedino rješenje bez alternative. U današnjem evanđelju na svetkovinu Krista Kralja čitamo o Isusovom obećanju s križa desnom razbojniku da će ga povesti u raj. Isus je ponudio ovom umirućem čovjeku oproštenje. Cijeli događaj s križem je događaj o opraštanju. Cijeli događaj raspeća je demonstracija onoga da Bog uzima naše grijehe, našu krivicu, naše prijestupe, da bi mi mogli biti oslobođeni. Vjerojatno ste već čuli onaj krasni izraz: „Sa Kristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se s nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mogli primiti život koji je bio Njegov. »Ranom njegovom mi se iscijelismo.« To je oprost. Isus nudi razbojniku nadu. Nije to optimizam, pogotovo ne onaj zajedljivi optimizam koji kaže da je nešto dobro iako nije dobro, on mu nudi nadu: „Bit ćeš sa mnom u raju!“ Kako bi rado čuo već ovdje na zemlji kao što je to čuo ovaj razbojnik „Kažem ti, danas, bit ćeš sa mnom u raju. U to možeš biti siguran.“ Ono što je iznenađujuće je da je taj razbojnik na križu bio prvi koji izjavljuje vjeru u uskrslog Krista u trenutku kada Krist visi na križu. Taj razbojnik je morao znati da će Isus za koji trenutak umrijeti, i bez obzira na to on izjavljuje svoju vjeru : “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ Drugim riječima kaže, „Ja znam da ćeš ti doći u svoje kraljevstvo. Ja znam da ćeš ti ustati iz mrtvih. Ja znam da je jedino u tebi nada, ali Gospodine kada dođeš tamo, molim te sjeti me se.“ Imaš li nadu u Isusa Krista? Imaš li sigurnost da je Isus ustao iz mrtvih, i kako je evanđelista zapisao da „ kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.“ (Ivan 14,3.) Taj osuđenik bio je prihvaćen, dobio je oprost, i dobio je nadu. Dobio je nadu za ljepši život u ljepšem svijetu. Nadu u nešto što neće iščeznuti ili nestati, nadu nad pobjedom nad smrću i grobom, nadu koja je u Isusu Kristu. Isus umire za grješnike, umjesto njih. Ako bi ih spasio od smrti kako je htio prvi razbojnik, tada u stvarnosti ih više ne bi mogao spasiti za vječnost. Bilo bi to spašavanje na trenutak dok ih ne zakači smrt zbog starosti ili nekakve bolesti. Taj pobunjenik, razbojnik sa križa, na svoj način svojom verzijom moli molitvu Očenaš. „Dođi kraljevstvo tvoje“ „Tvoje kraljevstvo Kriste znači vječni život. A ja upravo za tim čeznem. Želim život pod tvojom upravom i vlašću, jer tamo više neće vladati zlo, tamo neće biti grijeha, tamo neće biti kao razbojnik ili pobunjenik. Tamo ću imati svoje normalno ime, odmah iza tvog koje sa zahvalnošću primam.“ Da, Bog ima moć ući u svačiji život, da, Bog može riješiti svačiji problem samo ako je čovjek spreman mu se predati u Njegove ruke. Čini mi se da se bojimo uzimati za uzore ljude koji su se obratili Bogu u svojih posljednjih pet minuta. Nekako kao da u njih nemao povjerenja, jer ipak mi se tu trudimo, mučimo se, idemo tim uskim putem, a tamo neki razbojnik u posljednjih pet minuta zasluži raj. Nije li taj raj nekako prelagano zaslužio? Ipak ovog čovjeka ne moramo žaliti. On je završio svoj život s obećanjem koje je izašlo iz usta samog Spasitelja: O njemu ne moramo ništa govoriti, ili možemo misliti što hoćemo. Na koncu to je bio razbojnik, ali njemu je sasvim dosta što mu je Isus obećao, a to nije bilo malo. I za zločince vrijedi Božja ponuda spasenja. I grijehe zločinaca Isus je uzeo na sebe i za njihove grijehe je umro. Možda nam se to čini nelogičnim, ali ovaj zločinac je iskoristio svoj kratki čas prije svoje smrti, iskoristio je taj minimalni vremenski prostor i prihvatio Krista u posljednjem trenutku. Koliko dana smo mi za ozbiljno živjeli s Isusom Kristom kroz vjeru u Spasitelja. Razbojnik na križu je shvatio da je temeljni problem njegovog života bio grijeh. On razumijeva što je to pravednost, a shvatio je da je jedino rješenje njegovog života, Isus Krist. Isus ga je prihvatio, ponudio mu oprost, i ponudio mu nadu u ljepšu budućnost. Razbojnik je bio prvi čovjek koji je razumio tko je Isus Krist u situaciji Kristovog najdubljeg poniženja i patnje. Toliko želio da to iskustvo bude moje i tvoje osobno. (usp. Z. P.)