Glas iz Karmela

Metoda razmatranja francuske škole duhovnosti sv. Sulpicija

Teološka promišljanja će prožimati duhovnost Francuske škole sve do razrađivanja praktične metode meditacije koja ima za cilj oblikovanje stila življenja duhovnosti u svakodnevnici tipičnog za tu školu duhovnosti. Način meditacije i pristupa Božjem otajstvu u molitvi postepeno vode dušu do oblikovanja jednog stila duhovnog života koji se očituje u svakodnevnom životu. Plodovi ove metode razmatranja su lako uočljivi i spisima sv. Ljudevita Monfortskog i duboko su označili cjelokupni njegov duhovni nauk. Sulpicijanac, pater A. Tanquerey, govoreći da metoda dolazi od De Berulla, Oliera, Tronsona, sažeo je taj način meditacije na slijedeći način. 1. Priprava za razmatranje: Kod razmatranja ili meditacije uvijek imamo pripravu i to daljnju, bližu i neposrednu. Daljnja priprava za razmatranje je u biti trajni napor da uskladimo svoj život sa Evanđeljem po mrtvljenu, obraćenju, sabranosti, poniznosti… To su preduvjeti za dobro obavljeno razmatranje koje je na početku nesavršeno, a zatim se sve više kreposti ukorjenjuju u duši kako budemo napredovali u meditaciji. Bliža priprava se sastoji u tome da prije razmatranja čitamo ili slušamo o predmetu o kojemu želimo razmatrati. Na tu temu treba misliti, buditi u srcu čuvstva i osjećaje koja su s time u skladu. Potruditi se oko razmatranja gorljivo, pouzdano, ponizno želeći ljubiti Boga, slaviti ga i postati bolji kršćanin. Tako duša postaje spremana da razgovara s Bogom. Neposredna priprava koja je početak razmatranja, sastoji se u tome da se stavimo u Božju prisutnost, da postanemo svjesni Božje prisutnosti koju nalazimo posvuda, a na poseban način u našem srcu, i Presvetom Oltarskom Sakramentu. Dobro je učiniti čin poniznosti pred Bogom, zazvati Duha Svetoga imajući svijest da sami ne možemo moliti kako treba, tražiti zagovor Majke Božje, sv. Josipa ili kojeg drugog sveca.

  1. Korpus (glavni dio) razmatranja :

Ideja vodilja je naša privrženost, naše ucjepljenje u osobu Isusa Krista da tako Bogu dostojno iskažemo dužne čine štovanja, klanjanja i slave.

Tri su bitna čina u ovoj metodi razmatranja:

Klanjanje (Isus pred očima)

– Razmatranjem promatramo neko Božje savršenstvo (mudrost, ljubav, pravednost, sve prisutnost….) ili neku krepost Isusa Krista (uzimajući za meditaciju tekstove Evanđelja promatramo na primjer, Isusovu ljubav prema siromasima, milosrđe kod opraštanja grijeha, mudrost i blagost u odnosu s ljudima, predanje u volju Božju u Getsemanskom vrtu, strpljenje i ljubav na križu….).

– Iskazujemo čine klanjanja, divljenja, zahvaljivanja, radosti, žalosti.

Sjedinjenje (Isus u srcu)

– Trebamo postati svjesni da su i nama potrebne i korisne Isusove kreposti o kojima razmatramo.

– U svjetlu razmatane kreposti pogledamo svoj život s osjećajem kajanja za prošlost, nedostojnosti u sadašnjem trenutku i želji da u buduće budemo što suobličeniji Isusu Kristu.

– Moliti Boga za krepost o kojoj smo razmišljali. Posebno da postanemo dionici kreposti Isusa Krista o kojoj razmišljamo. Ako razmatramo o Isusu u Gesemanskom vrtu i o kreposti poniznosti i predanja u volju Božju molimo zazivom: Neka milost otajstva Isusu u Gesemanskom vrtu siđe u moju dušu i učini je dosta poniznom, dionicom Isusove poniznosti.

– Nakon toga treba moliti i za druge potrebe crkve te za osobe za koje smo dužni moliti.

Ostale etape molitve navest ćemo u sljedećoj emisiji.