TAJANSTVENE DUBINE LJUBAVI PREMA BLIŽNJIMA

Kao mlada redovnica u dobi od 16 godina želi “Isusa tako jako ljubiti, Njega  više ljubiti, nego što je ikad bio ljubljen. Njega ljubiti svom snagom svoga srca i Njemu spašavati duše, da bi time On bio ljubljen. Kao savršena kontemplativka sa 24 god, na pragu vječnog života ona bi “Njega konačno ljubila kako sam to tako jako željela, i naučiti velik broj duša da ljube Njega,  koje će ga vječno veličati.

            Kao što je Sv. Pavlu i njoj je poklonjeno “razumjeti Kristovu ljubav, koja nadilazi svu spoznaju“ (Ef 3,19), i intenzivno na to odgovoriti, da bi Isusa, čija se ljubav tako često “krivo sudi”, “odbacuje“, “prezire“, konačno bezuslovno prihvatila.

            “Znanost ljubavi“ je dakle “riječ, koja u uhu moje duše ljupko odjekuje“, kako Terezija piše. “Ja želim samo ovu znanost, ona je jedino Dobro, za kojim težim.“  Ona ne zadržava ništa za sebe: “Ljubiti znači sve dati, sebe sama razdati ljubav je slijepa, ona je kao slap, koji sve sa sobom odnosi“, objašnjava ona peterima mladim karmelićankama čiji joj je duhovni odgoj bio povjeren.

            Trebam jedno srce koje gori od nježnosti,

            Koje mi ostaje  potpora bez ikakvog vraćanja,

            Koje sve u meni ljubi, pače moju slabost,

            Koje me ne napušta ni danju ni noću,

            Nisam mogla naći nijedno stvorenje,

            Koje me uvijek ljubi a da ikada umre,

            Trebam Boga koji prihvaća moju prirodu,

            Koji će mi biti brat i koji može trpjeti.

                                      Sv. Terezija iz Lisieuxa – pjesma “Najsvetijem Srcu Isusovu“ 

Dnevni “menu“ malih stvari“

Terezija je realistična. Ljubav se ponekad pokazuje u velikom koraku , ali najčešće u 1000 malih koraka. U svakodnevici su “velike“ odluke i “upadljive“ akcije rijetke; “male stvari“, te “beznačajnosti“ i “ubodi iglom“ događaju se naprotiv često. Terezija, koja je “premala da izvrši velike stvari“, željela bi “koristiti najmanje stvari i činiti ih iz ljubavi.“ Kao malo “zrno pijeska“ u “pustinji“ dovoljno joj je spoznati, da će biti “viđena od Isusa.“

            Njen Gospodin “ne gleda toliko na veličinu djela niti na njegovu težinu,

već na ljubav s kojom se izvršavaju“. Ove “beznačajnosti“ jednostavni su “cvjetovi“, koji Tereziji izražavaju pažnju i nježnosti i simboliziriaju ih, dok On ih prihvaća, daje im Isus “beskrajnu vrijednost svojim božanskim dodirom.“ Ovo cvijeće prosipati njena je potpuna radost.

            Terezija je inteligentna. Ona zna o psihološkom dobročinstvu ove ponizne vjernosti: Male stvari “pribavljaju našoj duši dobrobit, da ne postane nemarna te da se drži u nadnaravnom stanju.“ Osim toga “za to pripremaju srce“ za veće poteškoće, koje život sa sobom donosi.

Tajanstvene dubine ljubavi prema bližnjima 

Do dobi od 14 godina vrtila se Terezija stidljiva i preosjetljiva, kakva je bila, jako

oko sebe same, unatoč njenoj jakoj volji, da se drugačije ponaša. Ona je trebala “malo čudo“, “milosti obraćenja, na Božić 1886.

            Ali tada, koje li promjene! Oslobođena svoje pretjerane osjetljivosti i u buduće gospodarica nad sobom, potpuno je Terezija otvorila vrata svoga srca, za primanje i davanje.

            Tako je  njeno ponašanje sa 15 god. u zajedništvu jednostavno, vedro, vrlo ugodno i stalno je vrebala, da se dokaže sa svim mogućim malim službama. Jer ona je spoznala da “ljubav ne smije ostati zaključana u dubini srca.“  Njezin autobiografski spis C je čudesna mala rasprava o djelatnoj ljubavi prema bližnjem. Terezijin osmjeh ostaje među njenim sestrama legendaran.