Evanđeoska slika o Bogu (2)

Riječi sv. Ljudevita Mnfortskog kojima on razlaže molitvu Očenaša, učimo evanđeosku sliku Boga. U današnjoj emisiji nastvljamo s drugim dijelom Očenaša: Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Isus Krist nas uči tražiti od Boga ono što nam je u životu potrebno za dušu i tijelo. Ovim riječima ponizno ispovijedamo našu bijedu i iskazujemo čast Božjoj Providnosti, izjavljujući da očekujemo od njegove dobrote sva vremenska dobra. Riječju kruh tražimo od Boga ono što je neophodno za život; suvišno je isključeno iz te prošnje. Taj kruh tražimo danas, tj. ograničavamo svaku našu brigu na tekući dan, s pouzdanjem u Boga za sutradan. Tražeći kruh svagdašnji mi ispovijedamo našu trajnu potrebu Božje zašite i pomoći. Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Naši grijesi, kažu sv.Augustin i Tertulian – jesu naši dugovi koje imamo kod Boga, dugovi za koje njegova pravednost zahtijeva da budu isplaćeni do zadnjeg novčića. Svi mi imamo ove žalosne dugove. Ali usprkos našim brojnim grijesima, približimo mu se s povjerenjem i kažimo mu iskrenim kajanjem: “Oče naš, koji jesi na nebesima, oprosti grijehe našeg srca i naših ustiju, grijehe naših djela i propusta, koji nas čine neizmjerno krivima u očima tvoje pravde. Da, oprosti ih zato što i mi, sinovi jednoga tako blagoga i milosrdnog Oca, opraštamo iz poslušnosti i ljubavi onima koji su nas uvrijedili.” I ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla. I nemoj dozvoliti da zbog svoje nevjernosti tvojim milostima podlegnemo napastima svijeta i tijela. Nego oslobodi nas od zla koje je grijeh, od zemaljskih muka, i od vječne muke koju smo zaslužili. Amen. Izraz je to vrlo utješan jer je – kaže Sveti Jeronim – kao pečat stavljen od Boga našim prošnjama na završetku kako bi nas uvjerio da nas je uslišao. To je kao da nam sam Bog kaže: “Amen! Neka vam bude po vašim prošnjama. Ja sam ih uslišao.” To je značenje riječi Amen. Svakom riječju Očenaša častimo Božja savršenstva. Nazivajući ga Oče štujemo njegovu plodnost: “Oče, ti vječno rađaš Sina koji je Bog kao i Ti, vječan, istobitan s tobom, iste moći, iste dobrote, iste mudrosti s Tobom. Oče i Sine, ljubeći se nadišete Duha Svetoga koji je Bog kao i Vi. Vi, tri Božanske osobe dostojne klanjanja, vi ste samo jedan Bog.” Oče naš. Oče ljudi po stvaranju, uzdržavanju i otkupljenju, milosrdni Oče grješnika, Oče prijatelju pravednih, veličanstveni Oče svetih. Koji jesi. Ovim riječima divimo se beskonačnosti, veličini, slavi i savršenstvu biti Boga, koji se uistinu naziva Onaj koji jest. Jest onaj koji bitno, nužno i vječno postoji. Biće svih bića; uzrok svih bića, koji u sebi eminentno sadrži savršenstva svih ostalih bića. On je svugdje po svojoj biti, prisutnosti i moći, bez da ga to ograničava. Štujemo njegovu uzvišenost, slavu i veličanstvo riječima: koji jesi na nebesima, to jest kao onaj koji sjedi na prijestolju, usredotočen na ispunjenje pravde nad svim ljudima. Moleći da se sveti ime njegovo, klanjamo se njegovoj svetosti. Tražeći dođi kraljevstvo tvoje prepoznajemo njegovo kraljevanje nad svakim stvorenjem i pravednost njegovog zakona želeći tako da ga ljudi slušaju tu na zemlji kao što ga Anđeli slušaju na nebu. Moleći ga da nam dade kruh svagdanji, vjerujemo u njegovu Providnost. Tražeći ga da nam oprosti grijehe, zazivamo njegovo milosrđe. Pokorno ga moleći da nas ne pusti da padnemo u napast, utječemo se njegovoj moći. I nadajući se da će nas izbaviti od zla, uzdamo se u njegovu dobrotu. Sin Božji je uvijek proslavljao Oca u svojim djelima, došao je na svijet da bi ga ljudi slavili, naučio ih je kako da ga štuju ovom molitvom koju je on s radošću naučavao. Zato je trebamo često i pažljivo moliti u istom Duhu u kojem ju je On sročio. Pobožno moleći ovu božansku molitvu mi vršimo toliko čina najplemenitijih kršćanskih kreposti koliko je riječi koje izgovaramo. Na riječi Oče naš koji jesi na nebesima, vršimo čine vjere, klanjanja, poniznosti. Moleći da se sveti njegovo ime te da bude slavljeno, pokazujemo žarku gorljivost za njegovu slavu. Moleći ga da dođe njegovo kraljevstvo, vršimo čin nade. Želeći da se vrši njegova volja kako na nebu, tako i na zemlji, pokazujemo duh savršene poslušnosti. Tražeći od njega kruh svagdašnji, živimo siromaštvo duha i slobodu od navezanosti na zemaljska dobara. Moleći ga da nam oprosti naše grijehe, vršimo čin kajanja. Opraštajući onima koji su nas uvrijedili, vršimo čin savršenog milosrđa. Pokorno moleći pomoć u napastima, vršimo čine poniznosti, razboritosti i jakosti. Čekajući da nas oslobodi od zla, vježbamo strpljivost. Napokon, moleći sve to, ne samo za sebe, nego i za svoga bližnjega, i za sve članove Crkve, ponašamo se kao prava djeca Božja, nasljedujemo ga u njegovoj ljubavi koja obuhvaća sve ljude i ispunjamo zapovijed ljubavi prema svome bližnjemu“.