Glas iz Karmela

Otajstvo navještenja u mislima sv. Terezije Avilske

karmel-bistrica kolumnaNaviještenje. Naviještenju je Svetica posvetila česte i duže meditacije. To se odmah primjećuje. Ona je se približila Djevici u prvom radosnom otajstvu sa beskrajnom ljubavlju. Zaustavila je svoj pogleda na Marijinom stavu, osvojio ju je način na koji je Marija prihvatila riječ Božju i način kako je odgovorila. Svetica to drži pred sobom. Uistinu na različitim mjestima u svojim djelima podsjeća na epizodu Naviještenja. A to čini kako bi prikazala istinski primjer više kreposti koje su potrebne onome tko želi po molitvi ući u nutarnje odaje Zamka.

Iz Marijinog stava u Naviještenju Svetica je puno naučila. Zbog toga želi poučiti sestre pozivajući ih da izgrađuju svoj život na Gospinom ponašanju. Opominje „neke učene“, koji su daleko od evanđeoske stvarnosti kada pretendiraju da svojim znanjem  shvate neshvatljivu veličinu Božju (M 6, 7).

Terezija je naprotiv zaljubljena u način na koji je Marija slušala Božju poruku i odgovorila, nikada ne zaboravlja stil Djevice. Možda upravo zbog ovoga je htjela dati ime samostanu u Alba de Tormes Naše Gospe od Naviještenja (O 20). Prva redakcija Misli o Božjoj ljubavi je napisana 1563, ili između 1566 i 1567. To znači više godina prije nego je podignut samostan u Alba de Tormes (1571), Svetca je na dugo razmatrala o „velikoj vjeri i mudrosti“ koje je Gospa pokazala kod  Naviještenja.

 

Marijino Božansko Majčinstvo. Svetica uobičajeno kada spominje Presvetu Mariju, asocira odmah na najveće od njenih otajstava, na njeno Božansko Majčinstvo. Izričito je naziva „Majkom Božjom“ barem u pet navrata.[1] Drugi puta koristi naziv „Majka Gospodinova“ ili „našega Gospodina“. Najčešće je naziva „Isusova Majka“ ili „Majka Sina Božjega“. I obrnuto kada imenuje Isusa označuje njegovo stanje Sina Djevice Marije.[2]

U nekim nadnaravnim iskustvima čuje govor i ovom marijanskome otajstvu. Sluša Krista Gospodina koji kada govori o Mariji naziva je Majkom (I 36). Kada pripovijeda o utemeljenju samostana u Valladolidu govori o sigurnosti spasenja Bernardina di Mendoza na temelju Gospodinovih riječi: „Gospodin mi reče da će mu iskazati milosrđe zbog služenja njegovoj Majci kada je dao onu kuću“ (O 10, 2).

Na različit način spominje Marijino božansko majčinstvo. Neki puta je jednostavno naziva „Majka“ Božja, Gospodinova, dobrog Isusa… U drugim prigodama dodaje pridjev Majka „slavna“, „preslavna“, „presveta“, „blagoslovljena“ (P 3,8; O 16,5; 29,28…). Dva naslova su pravi biseri ljubavi: Marija je „dragocjena Majka našega Gospodina“(Pis. 252), „djevojka jako lijepa“ pored tek rođenog Sina (Pje. XII).

Napomene o Marijinom otajstvu Majčinstva, koje svetica na višestruk način izražava, ukazuju da je bila naviknuta na te izraze kršćanske pučke pobožnosti. To je pobožnost koju ona živi i koja će je voditi do dubokih nivoa mističnog iskustva. Terezija je navikla provoditi u praksu savjete koje daje svojim sestrama, kada ih uči da dobro mole usmene molitve, posebno Oče naš i Zdravo Marijo:

„A ono što vam sada hoću svjetovati (čak mogu reći i poučiti vas, jer mi je, kao majci, sa službom priorice koju vršim, dopušteno) jest to kako morate moliti usmeno, jer je pravo da razumijete ono što govorite. A zato što onoga tko ne može misliti na Boga možda duge molitve također zamaraju, u njih se ne želim upletati, već u one koje smo obvezne moliti, jer smo kršćani, a to su Očenaš i Zdravomarija; ovo zato da za nas ne mogu reći da ne razumijemo što govorimo, osim ako nam se ne čini da je dosta što slijedimo običaj, samo izgovarajući riječi, i da je to dosta. Da li je dosta ili nije, u to se ne uplećem; reći će to oni koji su učeni. Ono što bih ja htjela, kćeri, da mi činimo jest to da se ne zadovoljavamo samo time; jer kada kažem »vjerujem«, čini mi se da će biti razložno da shvaćam i znam što vjerujem, a kada »Oče naš«, bit će znak ljubavi spoznati tko je taj naš Otac i tko je taj Učitelj koji nas je naučio ovu molitvu“ (P 24, 2).

Slijedeći nit govora trebalo bi reći isto o Zdravo Marijo. Treba se približiti otajstvu i promotriti. Ljubav je shvatiti da ova blagoslovljena Djevica koju zovemo „Majka Božja“ i je ta čijom djecom se osjećaju svi kršćani. Terezija je uistinu tako učinila. Približila se otajstvu Marijina božanskog majčinstva, sa strane koja je najbliža srcu, polazeći od Isusove presvete Ljudske naravi, bez da izgubi s vidika atribute njegova Božanstva.

[1]     vidi Ž 22,1; I 25; P, arg.; Z I, 2,12; Pis. 196.

[2]     vidi. Ž 27,4; P 3,8; O 14,4 i 16,5: Z III, 1,3; VI, 7, naslov. itd.